Rukomet

Što smo saznali?

Tomislav Pacak • utorak, 19.01.2010.
Što smo saznali?
Foto: Davor Sajko

Nije često slučaj, ali prvi nastup hrvatske reprezentacije odvio se uvelike prema onome što smo realno mogli i očekivati. Bilo je problema i kašljucanja, ali Norveška je jaka, čvrsta i kvalitetna ekipa koju smo pobijedili bez dvojice izuzetno bitnih igrača. Drugim riječima, položili smo prvi test s visokom ocjenom...

Iako će Červar nakon utakmice reći kako je pobijedila ekipa, nije slučajno prije toga nabrajajući junake spomenuo Alilovića, Vukovića, Štrleka i Balića. Upravo je taj poker asova iznio ogled s Norvežanima – nije slučajno nakon utakmice baš Vuković ”zasuzio”, nije slučajno baš Štrlek pozvan na službenu presicu, nije slučajno Aliloviću skandirao hrvatski dio tribina ”Mirko, Mirko”.

Alilovićevih čak 18 obrana (fantastičnih 46 posto) sakrilo je određene probleme koje imamo u obrani bez Valčića, ali i bez Dominikovića, Špoljarića, Metličića, Kaleba. Gojun, Kopljar i Buntić su se trudili, ali 23 primljena gola više su rezultat sjajnog Alilovića nego granitne obrane, iako veseli što se nikako ne može nazvati propusnom.

Navijači stvorili lijepu atmosferu

Hrvatski navijači premoćno su dobili bitku protiv norveških u grazerskoj gradskoj ”hali”. Na montažnim tribinama unutar velike hale (jer se ne igra u klasičnoj dvorani) stvorena je ugodna, lijepa atmosfera, s oko 3.500 ljudi među kojima je oko 2.000 gledatelja nosilo ”kockaste” rekvizite. Snažna podrška s tribina definitivno je pomogla Hrvatskoj, sigurno će joj pomagati i u preostalim utakmicama u Grazu, a nadajmo se i kasnije u Beču.

Ono što svakako veseli je dobar nastup Ivana Balića, koji je definitivno izgledao kao lider ovog sastava, što on s obzirom na izostanak Petra Metličića i mora biti. Četiri gola iz pet pokušaja, niz dobrih asistencija i dirigiranje našom igrom – podsjetio je Ivano na najbolje dane i ponudio nadu da je na ovom prvenstvu spremniji i zdraviji nego što je bio na nekoliko prethodnih.

Najugodnije iznenađenje – barem za one koji ne prate njegove nastupe u Bundesligi – bio je Drago Vuković. Sa sedam pogodaka iz igre nadoknadio je slab dan Domagoja Duvnjaka i u ključnim trenucima ponudio ”dinamit” našem napadu. Prvo je unio živost nakon vrlo slabog početka Hrvatske, kasnije nas je držao u minimalnoj prednosti, da bi pred kraj izborio ključni prekršaj u napadu, nakon kojeg je Duvnjak postigao svoj jedini pogodak i izborio isključenje. Utakmica za pet, još jedan prilog tezi da Vuković u ovoj reprezentaciji mora igrati važnu ulogu.

Napad je imao probleme sa stagnacijom u pojedinim dijelovima utakmice, puno se toga svodilo na individualne akcije, a bez Lackovića, Valčića i Metličića nemamo takvu kvalitetu na vanjskim pozicijama da bi na taj način slomili protivnika. Nije pomoglo ni što su Vorija norveški obrambeni igrači otjerali s crte, uz velikodušnu pomoć sudaca kod kojih najbolji igrač prošlog SP-a nije imao ni grama milosti.

Predstavili smo i ideju da u situacijama s igračem manje u napadu igramo bez vratara (Balić bi preuzeo ”marker”), uz solidan učinak s obzirom da nismo primili pogodak u tim razdobljima. Ipak, novi ”sustav” još nije za kritične situacije, pa smo u završnici igrali ”normalno”.

Norvežani nisu svjetski vrh, ali ako se pogledaju samo rezultati prvog dana – jasno je da na ovom EP-u neće biti laganih utakmica, i samim time ova pobjeda izuzetno je važna. Možda ne toliko lijepa da je nazivamo ”propagandom rukometa” kako je rekao Červar nakon utakmice, ali svakako bitna za nastavak natjecanja – kako rezultatski, tako i zbog samopouzdanja mlađih igrača i cijele momčadi.

Ono što uz pobjedu može i najviše veseliti jest dojam da momčad opet krasi odličan timski duh – međusobno bodrenje, komunikacija igrača na klupi, za vrijeme time-outa, neovisno tko je mlad, a tko ”star” – sve to oslikava svlačionicu koja diše kao jedan. Baš kao što tu atmosferu pokazuje iskreno veselje zbog pobjede.

Nadajmo se samo prve u nizu. Prvi pokazatelji su definitivno ohrabrujući, iako Lino ima pravo kada kaže – ne trebamo sada dignuti nos. Strpljivo, uporno dalje, recept koji Červar odavno zagovara...

Euro 2010. - Skupina I

1Hrvatska (+4)3134:123+119
2Island (+3)3163:149+148
3Danska (+2)3136:134+26
4Norveška (+2)3138:135+34
5Austrija (+1)3147:156-93
6Rusija 3140:161-210

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik20.01.2010. u 14:37
    a buntić ima samo jači šut, nema baš u glavi. metličić je inteligentan rukometaš za razliku od buntića koji je samo sila ili kopljara koji ima samo visinu. pero je za svih njih bog otac rukometa.
    Obrisan korisnik
  • danchy20.01.2010. u 13:31
    slažem se za kopljara, lik je truba. buntić je bolji, a ako ništa treba igrat s dešnjakom na lijevom vanjskom
    danchy
  • Obrisan korisnik20.01.2010. u 12:25
    hehe, Kopljar je teži promašaj, al tako se mislilo i za Vorija kad je prvi put mijenjao Sulića, nije hodat znao, a vidi ga sad. nadam se, makar ne vjerujem, da će i u ovom slučaju bit isti ishod
    Obrisan korisnik
  • domba5720.01.2010. u 12:22
    hahahha baš mi je drago da vidim da nisam jedini koji ne voli kopljara, mislim ako on može igrat u repki onda može bilo tko, mislim da je pero morao biti ovdje jel s perom bi definitivn bili najjači, drago mi je zbog ivana koji je opet stai i bit će opet mvp ajmo naši
    domba57
  • Obrisan korisnik20.01.2010. u 12:02
    Samo da je onog Kopljara poslat doma, odmah smo 30% bolji
    Obrisan korisnik