Packe

Dajmo kredit Barceloni

Tomislav Pacak • četvrtak, 28.05.2009.
Dajmo kredit Barceloni
Foto: EPA

Nije fer prema novom europskom prvaku reći kako "Manchester United nije došao na utakmicu". Iako dojam može biti da je United igrao loše, razlozi za to nisu slučajnost ili loša večer, već briljantna igra Barcelone, posebno dvojice veznjaka koji su Englezima ukrali loptu.

Teško je reći kako bi se ”finale snova” razvijalo da Samuel Eto'o nije iskoristio prvi ozbiljniji napad Barce, jer do tada je igrao samo Manchester United. Ronaldo i društvo krenuli su odlično, s brojnim udarcima, dominacijom u posjedu lopte i pritiskom na sve Barcelonine igrače zahvaljujući kojem Barca nije uspijevala ozbiljnije zadržati loptu. Upravo tih desetak minuta ne daje za pravo onima koji govore da je Ferguson promašio taktiku – United je krenuo izvrsno, ali pogodak kamerunskog napadača promijenio je utakmicu.

U komentiranju tog gola najčešće ćete čuti ”pogrešku Vidića”, eventualno kašnjenje Carricka, slabu reakciju Van der Sara, a nekako u drugi plan pada majstorstvo Barceloninog napadača koji je krasno predriblao ponajboljeg stopera svijeta i potom brzim udarcem špicom nadmudrio ponajboljeg svjetskog vratara. Manchester United nas je, očito, naviknuo na bezgrešne izvedbe, ali ponekada naletite na genijalce koji mogu razbiti i najčvršću bravu. I stoga za sinoćnji trijumf kredit zaslužuje sjajna igra Barcelone, a ne loša izvedba Manchester Uniteda.

Nakon gola više ništa nije bilo isto. Bez pritiska da moraju zabiti gol, Barcelonini igrači mogli su čuvati loptu do mile volje, a u tome im nema premca, ne samo ove sezone, već u povijesti nogometa. Leo Messi od sinoć je prvi igrač svijeta i njegov doprinos spektakularnoj Barceloni je vjerojatno najveći, no nemoguće je ne biti opčinjen sposobnostima Xavija i Inieste, Barcinih čuvara lopte.

Dvojica Španjolaca već su s reprezentacijom na Euru došli na ovu najvišu razinu, pokazali da se takvom besprijekornom kontrolom lopte mogu osvajati najveći naslovi, a s Barcelonom su to ove sezone odveli još korak dalje. Inače sjajne radilice Manchestera, poput Parka, Carricka i Andersona, jednostavno nisu uspijevale pritisnuti Barcelonu u pogrešno dodavanje, Xavi i Iniesta uvijek su pronašli slobodnog čovjeka. Nekoliko sam puta "ulovio" Barcelonu da drži loptu po dvije minute, što je strahovito frustrirajuće i isrcpljujuće za protivnika. Manchesterova momčad bila je posložena upravo kako bi to spriječila, a nije mogla – to će najviše reći o Barceloni, ali i Josepu Guardioli, jer Manchester je dokazani šampion, s trenerom koji trofeje osvaja "za doručak".

Barcelona uistinu nije mogla imati bolju sezonu, definitivno jednu od najboljih koje je neki klub proživio. Na pamet padaju tek Manchester United iz 1998./1999. koji je također osvojio trostruku krunu, također atraktivnom igrom, te Ajax iz 1994./1995. koji je sezonu završio bez poraza, uz tri pobjede (uključujući finalnu) nad tada aktualnim prvakom Europe, velikim Capellovim Milanom.

Neki rezultati i nastupi ove momčadi graniče s nevjericom, a iako će se vjerojatno najduže pamtiti rastavljanje Reala na sastavne dijelove u Madridu, još je niz momčadi popio "šestice, petice i četvorke". Ne Almerije, nego Valencije, Lyoni, Bayerni i ostali ponajbolji europski klubovi. Da Manchester United nije puno organiziranija i kvalitetnija momčad od spomenutih, i u finalu bismo vidjeli petardu jer je to bio jedan od onih dana kada Španjolcima sve polazi od noge.

Puno je junaka u Barceloninoj momčadi donijela finalna utakmica – od najvećih zvijezda tek je Henry ostalo malo dužan, a veliku utakmicu odigrao je Pique potvrdivši da je Barcelona dobila jednog velikog stopera. Ogroman je i doprinos Puyola, pa i Sylvinha koji su uspješno nadoknadili itekako velike izostanke Alvesa i Abidala, posebno defanzivno. Za napad se ionako imao tko pobrinuti.

Ne može se ne spomenuti i sjajni mladi trener koji zahvaljujući igračkog karijeri savršeno poznaje Barceloninu filozofiju nogometa, i koji je učio od trenera koji su gajili sličan nogomet. Guardiola nije odustao od napadačke igre ni u finalu, ali je ipak malim taktičkim prilagodbama odnio pobjedu nad Fergusonom, prvenstveno micanjem Messija od Evre s kojim se Argentinac lani dosta namučio. Europa je dobila još jednog vrhunskog trenera koji, k tome, gaji izuzetno ofenzivan nogomet.

Najveći izazov je tek sada pred Barcelonom. Teže je osvojiti nego braniti, a Barcelona će to iduće sezone učiti na čak tri fronte. Kako zadržati izvrsnu atmosferu? Koga kupiti, a koga prodati, jer bez promjena se momčad lako uljuljka, kao što se dogodilo Ronaldinhovoj Barceloni nakon 2006.? Osim toga, Barcelona će iduće sezone svima biti na picku, jer tko ne želi skinuti prvaka Europe?

Osim toga, Barcelonu sigurno čeka i jači Manchester United. Ferguson je odmah nakon poraza priznao Barceloni da je bila bolja, no jamačno ne misli to promatrati prekriženih ruku i iduće godine. United je i dalje veliki šampion, jedno izgubljeno finale to ne može promijeniti, posebno ako vas pobijedi jedna fenomenalna momčad.

Barcelona to jest, stoga – dajmo joj u potpunosti kredit za igru koja je veliki Manchester United ostavila nemoćnim...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!