Košarka

Dobrosusjedski odnosi

Borna Rupnik • subota, 19.09.2009.
Dobrosusjedski odnosi
Foto: EPA

Španjolskoj i Srbiji u polufinalu Europskog prvenstva pridružili su se Grčka i Slovenija - jedni većinom svojom zaslugom uz dozu sreće, a drugi uglavnom zaslugom svog protivnika. Nema potrebe isticati imena, jasno je tko je tko u toj priči. Jedini sastav među Top 5 koji više nije u borbi za medalje je vrlo dobra Turska...

U polufinale europske smotre u Poljskoj s najboljim stanjem svojih dionica ulaze Španjolci. Turska i Grčka nisu popuštale ni milimetar te su Grci za svoje mjesto u poluzavršnici morali proliti litre i litre znoja, a Slovenci su na svojoj strani imali i velikodušnost Jasmina Repeše i momaka u hrvatskom dresu. Tako ih ni nešto lošija izvedba nije spriječila da se bore za sam vrh.

1. Španjolska (1.)

U španjolskom su taboru vjerojatno s posebnim zadovoljstvom gledali kako si Grci i Turci međusobno cijede i posljednje atome snage. Kada se ušlo u produžetke možda su otvorili šampanjac. Prije polufinalnog okršaja imaju dan odmora više od Grka, vjere u vlastite mogućnosti im ne nedostaje, kvalitete imaju i viška i na dobrom su putu prema finalu.

2. Grčka (4.)

Unatoč porazima u posljednja dva kola, pri čemu će nad onim od Francuske zauvijek ostati upitnici, Grci su se uz golem doprinos Spanoulisa i nezamjenjive Fotsisa i Zisisa vratili na pobjedničke staze. Namjerili su se na respektabilnog i sasvim ravnopravnog protivnika te pokazali da mogu povući i kada je to najpotrebnije. Iz takta ih nije izbacilo ni tursko polaganje za produžetak: u dodatnim su minutama držali sve konce igre, premda su si naposljetku opet zakomplicirali život. Ipak, u utakmicama poput tog dramatičnog i emocijama nabijenog četvrtfinalnog okršaja, pobjeda vrijedi dvostruko.

3. Slovenija (2.)

Naši su susjedi odigrali jednu od slabijih utakmica na prvenstvu i za nagradu su dobili polufinale. Naravno, nitko ne može reći da su tamo nezasluženo - ponekad jednostavno treba znati uzeti ono što protivnik daruje. Isto tako, treba voditi računa da su četvrtfinale igrali u ozljedama izmučenom sastavu te da su Jaka Lakovič i Erazem Lorbek imali ukupno jednu jedinu minutu odmora. Gledajući ukupni dojam s cijelog prvenstva, s pravom su korak do medalje, ali baš bi nam mogli poslati zahvalnicu.

4. Turska (3.)

Turski je san ipak završio. I to na najgori mogući način za njih, porazom od Grčke u produžetku. No, u Poljsku su došli bez velikih riječi, a prikazali su ponajbolju košarku. U više su navrata hvatali i uhvatili svoje vječne rivale, na mahove su i vodili, Arslan je dramatično položio za izjednačenje, ali su on i Turkoglu promašili ključne lopte u posljednjoj minuti dodatnog vremena. Međutim, jasno su naznačili da na svjetskoj smotri u svom dvorištu računaju isključivo na odličje.

5. Srbija (5.)

Srbi su u polufinale ušli nekako najtiše, ali baš u tome vide svoju priliku. Nitko ih ne opterećuje imperativom pobjede i mladići Dušana Ivkovića izvrsno funkcioniraju u takvim uvjetima. Svoju igru nisu mijenjali tijekom cijelog prvenstva, a neće ni protiv Slovenije. I neće biti iznenađenje bude li im to dovoljno za mjesto u završnom obračunu.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!