Ostali sportovi

"Valjda se princeza ne ljuti"

HINA • petak, 22.08.2008.
"Valjda se princeza ne ljuti"
Foto: EPA

"Sretna sam zbog bronce, ali nekako ostaje žal zbog nezasluženog poraza u četvrtfinalu od Južnokorejanke. Misim da sam bila bolja i trebala sam se boriti za zlato", kazala je nakon osvojene brončane medalje na OI u kategoriji do 67 kilograma taekwondašica Sandra Šarić...

Šarić je u dvoboju za broncu svladala Portorikanku Asuncion Rodriguez Ocasio sa 5:1, no 24-godišnja Senjanka sa prebivalištem u Zagrebu nikako ne može prežaliti četvrtfinalni poraz od Južnokorejke Kyung Seon Hwang (1:3).

Biografija Sandre Šarić

Osvajačica brončane medalje na OI u Pekingu hrvatska taekwondoašica Sandra Šarić rodila se 8. svibnja 1984. godine u Zagrebu. S teakwondoom se susrela prije 15 godina, kao devetogodišnja djevojčica, u Senju.

Od tada strastveno vježba taj borilački šport do šest sati na dan. Želi uvijek biti još bolja pa nije neobično što je u posljednjih osam godina s europskih i svjetskih prvenstava u Hrvatsku donijela šest odličja, među kojima srebrno u juniorskoj kategoriji sa Svjetskog prvenstva u Irskoj godine 2000. Nakon toga na svjetskim je prvenstvima osvojila jedno srebro (Austrija, 2003.) i dvije bronce (Španjolska, 2005.; Kina, 2007.), a na europskim prvenstvima osvojila je dva zlata, kao juniorka u Pamploni 2001. i kao seniorka ove godine u Rimu.

Studentica upravnog prava na Veleučilištu Nikole Tesle u Gospiću u slobodno vrijeme "surfa" internetom, istražuje i pronalazi mnoge zanimljive stvari. Zanima je i more. Sandri je u športu najdraže popeti se na pobjedničko postolje i odslušati hrvatsku himnu.

Športski uspjesi: zlatno odličje na Europskome prvenstvu u Rimu (Italija) 2008., brončano odličje na Svjetskome prvenstvu u Pekingu (Kina) 2007., brončano odličje na Svjetskome prvenstvu u Madridu (Španjolska) 2005., srebrna odličja (pojedinačno i ekipno) na Europskome kupu u Grenobleu (Francuska) 2004. Na Igrama u Ateni u kategoriji do 67 kg završila natjecanje u 1. kolu.

"U toj borbi sam bila bolja, a sigurna sam da su suci umjesto 2:1 za mene krivo dodijelili poen Južnokorejki, koja je povela sa nepostojećim bodom. Teško se koncentrirati kada te kradu. Bila sam spremna pobijediti svjetsku prvakinju i gotovo sigurno u polufinalu svladati i Francuskinju Epangue. Osim psihološkog šoka zbog poraza, u toj borbi sam ozlijedila nogu i potrošila puno snage, pa sam sa malo straha ušla u dvoboj repasaža sa Emiratkinjom. Srećom, kada sam to uvjerljivo dobila, više nije bilo straha za broncu", kazala je Šarić, koja je svoju radost podijelila sa kolegicom Martinom Zubčić.

"Borba s Portorikankom je bila moja najbolja borba, točno sam znala što treba raditi, a nervoza je nestajala sa svakim bodom. Imala sam dobar osjećaj već ujutro, Martinina bronca mi je dala snagu, a znala sam da će sve biti u redu ako se ujutro probudim raspoložena. Tako je i bilo, bila sam dobre volje otud to silno samopouzdanje u svim mečevima osim protiv Južnokorejanke. Taj dvoboj neću prežaliti", ustvrdila je Šarić, koja je rođena u Senju, a nakon treće godine srednje škole preselila se u Zagreb.

"Roditelji mi još uvijek žive u Senju, imam i brata Silvija, a ja studiram upravno pravo. Taekwondom sam se u Senju počela baviti samo iz razloga jer je to bio jedini sport kojim su se cure mogle baviti u mom gradu".

Brončana Senjanka se nakraju malo i našalila, jer je njezina protivnica iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Maitha Sheikha Almaktoum zapravo princeza i jedina je na cijelom natjecanju bila u stalnoj pratnji tjelohranitelja. Sve do ulaza na tatami.

"Kako je bilo istući princezu? Nadam se da se nije naljutila", kazala je, nakon Snježane Pejčić i Martine Zubčić, i treća hrvatska heroina Olimpijskih igara u Pekingu.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!