Nogomet

Miroslav Blažević

Mihaela Bradovski • petak, 04.05.2007.
Miroslav Blažević
Foto: Sandro Donda

Najveći hrvatski nogometni stručnjak, trener svih trenera, ljubimac medija, nogometni nomad, Ćiro "peder"... Neki ga vole, neki malo manje, ali Miroslavu Blaževiću ne može se osporiti njegov najveći, a ujedno i najveći uspjeh hrvatskog nogometa, treće mjesto na svijetu 1998. godine...

Miroslav Ćiro Blažević rođen je u Travniku 10. veljače 1935. godine. Kao nogometaš Blažević nije imao većih uspjeha pa je sa trenerskom karijerom započeo dosta rano. Prvi klub koji je trenirao bio je Vevey i tamo se zadržao četiri godine (1963. - 1967.). U Švicarskoj je vodio i Sion (1967. - 1972. ) i Lausanne Sports (1973. - 1974.) baš kao i njihovu nacionalnu vrstu u periodu između 1975. i 1976. godine.

Početak trenerske karijere obilježili su hrvatski klubovi Rijeka i prije svih Dinamo. 1979. Blažević je preuzeo kormilo Rijeke sa kojom je osvojio 10. mjesto u jugoslavenskoj ligi. Već iduće sezone odlazi u Dinamo i s njim postiže jedan od svojih najvećih uspjeha. U svojoj drugoj trenerskoj sezoni Blažević i Dinamo osvajaju titulu najboljih na prostorima bivše Jugoslavije. Dinamo je s njim na čelu 1982. osvojio prvenstvo Jugoslavije nakon 24 godine.

U Dinamu se zadržao od 1980. do 1983. godine kada sa "modrima" osvaja i Kup Jugoslavije. Prvenstvo osvaja beogradski Partizan, a Blažević odlazi iz Dinama. Odlazak iz Hrvatske značio je samo jedno - povratak u Švicarsku. Sezonu 1983./1984. nalazi se na čelu Grasshoppera s kojim na kraju sezone osvaja prvenstvo Švicarske.

1985. godine Blažević preuzima grčki PAOK, a već iduće godine kosovsku Prištinu koju uvodi u Prvu ligu. 1986. godina osim naslova na Kosovu donijela mu je i povratak u Dinamo. Ovoga se puta Ćiro u Maksimiru zadržao dvije sezone. U razdoblju od 1986. do 1988. godine sa "modrima" ne uspijeva ponoviti 1982. i odlazi u francuski Nantes. Boravak u Francuskoj (1988. - 1990.) neće biti zapamćen po velikim uspjesima već po aferi namještanja utakmica, a novu sreću Blažević će 1990. ponovno potražiti u Hrvatskoj. Iduće četiri godine (1990. - 1994.) po treći puta vodi Dinamo, tada nogometni klub Croatiju. 1993. Dinamo s Blaževićem na čelu osvaja prvenstvo Hrvatske, a iduće godine i hrvatski Kup.

Najvažnije uspjehe Blažević je ipak postigao sa hrvatskom reprezentacijom koju je vodio šest godina (1994. - 2000.). Kao izbornik "vatrenih" Ćiro kvalifikacije za Europsko prvenstvo završava kao prvi u grupi i sa najboljom vrstom odlazi 1996. na Euro u Englesku. Kockasti su na prvenstvu pobijedili reprezentaciju Turske i Dance, a poraz protiv Portugalaca donio im je u četvrtfinalu Njemačku. Njemačka je upisala minimalnu pobjedu (2:1), na kraju postala i prvakom, a Hrvatska se oprostila od daljnjeg natjecanja.

Novi kvalifikacijski ciklus Blažević i "vatreni" završavaju na drugom mjestu iza reprezentacije Danske i plasiraju se na svoje prvo Svjetsko prvenstvo 1998. godine. Ta će godina zlatnim slovima ostati upisana i u Blaževićevoj biografiji i u povijesti hrvatskog nogometa. U Francuskoj su se okitili brončanom medaljom nakon što ih je u polufinalu porazio upravo domaćin (1:2). U borbi za treće mjesto Hrvatska je svladala Nizozemsku i postigla dosad najveći uspjeh domaćeg nogometa. Te je godine Ćiro proglašen najboljim trenerom Svjetskog prvenstva, a osvojio je i Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar".

Idući ciklus kvalifikacija Hrvatska završava na trećem mjestu i ne uspijeva se plasirati na Euro 2000. Na startu idućih kvalifikacija, onih za Svjetsko prvenstvo 2002. Blažević zbog slabijih rezultata odlazi sa izborničke funkcije i idućih godinu dana (2001. - 2002.) preuzima reprezentaciju Irana. Nakon još jednih neuspjelih reprezentativnih kvalifikacija Blažević se vraća klupskom nogometu i svojoj Hrvatskoj.

2002. godine Ćiro preuzima nogometni klub Osijek no niti tamo se ne zadržava dugo, a nakon što je klub ostavio u Prvoj ligi po četvrti se put zaputio prema Maksimiru. Ljubav i ovoga puta nije dugo trajala, a nakon što je 2003. sa Dinamom osvojio prvenstvo Hrvatske stao je na čelo slovenske Mure. U Sloveniji se zadržava tek nekoliko mjeseci baš kao i u nogometnom klubu Varteks koji je trenirao do završetka sezone 2004./2005.

Po završetku prvenstva Blažević seli u Split i preuzima Hajduk. Ćiro niti sa "majstorima sa mora" ne uspijeva postići značajniji uspjeh, a kao sjećanje na Split i Hajduk ostaje mu tek težak europski poraz od Mađarskog Debrecena (0:3, 0:5). Kraj priče sa Hajdukom značio je ponovni povratak u Švicarsku i preuzimanje Xamaxa (sezona 2005./2006.). Iako je Blažević sa tadašnjim prvoligašem upisao značajne pobjede protiv Zuricha i Basela, u dodatnim je kvalifikacijama poražen od Siona i pogurnut u niži rang. 2007. godine Miroslav Blažević dobio je nagradu "Franjo Bučar" za životno djelo.

Nakon neuspjeha u Xamaxu Blažević se vratio u Hrvatsku i preuzeo nogometni klub Zagreb na čijem se čelu ponovno nalazi danas. U Kranjčevićevoj ulici u prvoj svojoj sezoni sa Pjesnicima Ćiro stiže do visokog trećeg mjesta i dokazuje da još nije za otpis. Po odlasku iz Ulice pjesnika Blažević je godinu dana vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a jednako se toliko zadržavao i na klupama Shanghai Shenhua (09./10.), kineske U-23 reprezentacije (10./11.) i Mes Kerman (11./12.).

SuperSport HNL

1Dinamo 3258:24+3472
2Rijeka 3263:23+4071
3Hajduk 3246:21+2561
4Osijek 3255:41+1448
5Lokomotiva 3244:33+1147
6Varaždin 3235:42-736
7Gorica 3229:43-1435
8Istra 1961 3230:50-2034
9Slaven Belupo 3236:59-2330
10Rudeš 3214:74-607

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

SuperSport HNL
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik12.02.2013. u 23:54
    peder
    Obrisan korisnik