Zaleđeni Dinamo i Maksimir

Dinamo nije uspio. Pred 15-ak tisuća onih zaista najvjernijih, koji su po velikoj hladnoći stigli na Maksimir, Modri su zapeli protiv Spartaka i bez obzira na iskazano htijenje nisu imali kvalitete niti za bod. Marijan Vlak učinio je što je mogao, napredak u agresivnosti je bio očit, no neke stvari niti najbolji trener ne može promijeniti.

Kako su igrali: Ibanez za primjer

Vlak: "Morales je bio nadigran"

Laudrup: "Presudio je gol"

Prvi pogled na sastav nije nudio revolucionarne promjene u odnosu na Ivankovićevu viziju, ali je taktički Dinamo ipak izgledao drugačije - Ibanez je zaigrao na lijevom krilu, a Hrgović na lijevom beku. Izostao je ipak drugi napadač, Mandžukić je bio sam naprijed, a to se nije pokazalo najboljim rješenjem.

Vlak je u nekoliko dana ipak donio vidljive promjene - Modri su u susret ušli napaljeni, čvrsti, agresivni i prilično disciplinirani, što se moglo vidjeti po nekoliko lopti napucanih na tribine u situacijama kada bi "prošli Dinamo" ušao u nepotrebna kompliciranja.

Nažalost po Vlaka, čvrst, discipliniran i napaljen bio je i Spartak, a Laudrupova momčad je pokazala i da je prilično kvalitetnija od primjerice NEC-a, pa ne čudi što Dinamo u takvoj igri nije uspio stvoriti puno prilika.

Ipak, ona jedina prava u prvom poluvremenu bila je i kapitalna - Ibanez je fenomenalnom dijagonalom uposlio Mandžukića koji izlazi sam pred Pletikosu, no prebacuje i njegova i gol. Šest minuta kasnije snažno je ljevicom pucao inače indisponirani Morales, ali ravno u Pletikosu.

Spartak je imao možda i malo više od igre, ali dobro je funkcionirao stoperski dvojac Drpić-Bišćan, koji je spriječio veće neugodnosti pred Butinom, iako su im Hrgović, Vrdoljak i Badelj s nekoliko taktičkih ispadanja otežali taj posao.

Rusi su uglavnom pokušavali dalekometno, a kao najbolji udarac bilježimo onaj Baženovau 37. minuti kada je s vrha šesnaesterca opalio snažno, srećom ne i precizno. Treba istaknuti da je promrzle tribine itekako iritirao sudac Thorsten Kinhofer s nekoliko jako dvojbenih procjena, što je iživciralo i Dinamove igrače u par navrata.

Vlak nije htio čekati do poluvremena da bi učinio zamjenu, pa je u 41. minuti poslao Balabana umjesto Moralesa, možda i da bi u tih pet minuta vidio koje bi taktičke korekcije u poluvremenu trebao napraviti s tim novim sustavom.

Početak drugog dijela umalo je donio - prekid. Nakon što su u prvom dijelu s tribina sletili predmeti prema sucu, Boysi su u drugom poluvremenu zapalili baklje zbog kojih je sudac okupio igrače i na trenutak se činilo se da će prekinuti utakmicu.

Ona se ipak nastavila, ali nažalost ne dobro za Dinamo. Dinamovci su imali jedan malo agresivniji period, u tome je prednjačio dobri Ibanez, no osim njega dobro raspoloženih za igru prema naprijed nije bilo.

Spartak je dirigirao igrom, u 56. minuti Jiranek je s nekoliko metara nakon kornera prebacio cijeli gol. Dinamo je, pak, osjetno fizički padao, raspadao se vezni red gdje Badelj i Vrdoljak jednostavno nisu imali kvalitetu za vođenje igre.

Logična posljedica tog Dinamovog pada bio je Spartakov pogodak. Igrala se 75. minuta, Rusi su se dodavali po Dinamovom šesnaestercu, na kraju s 15-ak metara prizemno puca Saenko, a lopta završava u donjem lijevom kutu Dinamovog gola.

Vlak je pokušao s Ettom i Sammirom, a kada je vidio da kroz igru ne ide, u napad je poslao i Bišćana, pa je Dinamo dugim loptama tražio izjednačujući pogodak.

Najbliže mu je bio u 90. minuti kada je Hrgovićev silovit udarac odlično obranio Pletikosa, da bi potom skinuo i "odbijanac" Bišćanu.

Dojam je da je Dinamo dao sve od sebe, a bolna istina kaže - to u ovom trenutku nije dovoljno. Možda bi bilo drugačije da je Mandžukić zabio čistu šansu, ovako se samo može stisnuti ruka Rusima i priznati im zasluženost tri boda iako nisu previše pokazali. U Maksimiru je to već godinama dovoljno za uspjehe...