Rukomet

Trebaju li na klupi Hrvatske biti samo Hrvati?

Branimir Korać • utorak, 07.05.2024.
Trebaju li na klupi Hrvatske biti samo Hrvati?

Kada god krene priča o promjenama izbornika, u prvom planu su isključivo hrvatski stručnjaci dok strance tek usput netko spomene. U velikom broju sportova i dalje vlada veliki otpor prema angažmanu stranih stručnjaka…

Dolazak Dagura Sigurdssona na klupu hrvatske rukometne reprezentacije u velikoj mjeri naišao je na oduševljenje i odobravanje od strane navijača, no struka je uglavnom bila suzdržana ili otvoreno protiv. Rijetki su oni koji su istaknuli kako je Hrvatski rukometni savez povukao sjajan potez.

Igraj na rukometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Najveći hrvatski trener svih vremena Lino Červar ne skriva kako nije oduševljen takvim izbornikom, Červar se zalaže za hrvatskog trenera na klupi hrvatske reprezentacije, bez obzira na Sigurdssonovo ime, renome, kvalitetu pa i ono što je s Hrvatskom pokazao u kratko vrijeme koliko je na klupi.

Sve je otišlo toliko daleko da je Červar izjavio kako bi se on za razliku od Sigurdssona s reprezentacijom Japana borio za zlatno odličje na Olimpijskim igrama. Uvažavajući Červarovo neosporno veliko znanje i sve ono što je u karijeri napravio, prepuštam vam da si sami stvorite mišljenje o takvoj tvrdnji.

Nije Červar usamljen, bilo je još negodovanja zbog dolaska Sigurdssona, bez obzira na svu kvalitetu i znanje koje Islanđanin donosi.

Površni pratitelj rukometa pomislio bi da Hrvatska ima trenera slične kvalitete koji mogu posložiti reprezentaciju i vratiti je u vrh svjetskog rukometa, ali probavalo se, brojna imena bila su na klupi i rijetki su mogli osigurati kontinuitet odličnog rezultata i zadržati Hrvatsku u vrhu.

U posljednjih deset godina Hrvatska je nastupila na 11 velikih natjecanja, četiri puta bila je u polufinalu, jedinom od ta četiri puta u finalu i to na Europskom prvenstvu 2020. godine kada je bila srebrna. Od tog srebra propustila je Olimpijske igre u Tokiju, na svjetskim prvenstvima bila je deveta i 15., a na Europskom prvenstvu osma.

U zlatnom razdoblju hrvatskog rukometa kada je reprezentaciju nosio jedinstveni Ivano Balić Hrvatska je u također desetogodišnjem razdoblju nastupila na 14 velikih natjecanja i samo dva puta nije bila u polufinalu.

Činjenica je da je to bila generacija koja se teško ponavlja, Hrvatska i Francuska u tom razdoblju su dominirale svjetskim rukometom, ali činjenica je i da je dojam nakon toga bio takav da je Hrvatska mogla više u ovih posljednjih deset godina. Slavko Goluža, Željko Babić, Lino Červar, Hrvoje Horvat i Goran Perkovac bili su na klupi u tom razdoblju i možda je jedino smjena Babića i njegovog stožera iznenadila, a stigla je nakon onog čudesnog preokreta Slovenije u susretu za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Hrvatska nema previše stručnjaka koji su se dokazali u inozemstvu i da su radili u velikim klubovima i s velikim igračima. Od hrvatske samostalnosti i u muškom i u ženskom rukometu izbornici su dolazili iz domaćeg bazena. Izbor dokazanog svjetskog imena na klupu muške reprezentacije je nešto novo i otpor prema tome iz raznoraznih interesa kod pojedinih aktera nije ugodan.

No rukomet tu nije usamljen. Nerijetko su se u javnosti spominjali strani stručnjaci kada bi se birali izbornici. Neki su se i otvoreno nudili, čak i vrlo priznata i cijenjena imena, ali uz devizu "preskupi su", okretalo se domaćim snagama. Bilo je tako i kod silnih promjena na klupi košarkaške reprezentacije, kada su se mijenjali nogometni izbornici, uvijek je postojao taj nekakav otpor prema nečem novom.

U konačnici svi će tvrditi da žele najbolje za hrvatsku reprezentaciju, ali pitanje je koliko su spremni na to sa stranim stručnjakom na klupi. Apsurdno je odbiti nekoga samo zato što je stranac ako je dokazana klasa, ako ti je financijski prihvatljiv i ako bi ti donio pomak na bolje, samo zato što bi na klupu trebao Hrvat, bez obzira što kvalitetom nije niti blizu navedenom stručnjaku. Priče o mentalitetu ili poznavanju igrača su glupost. Danas su svi veliki stručnjaci ujedno i dobri psiholozi, znaju i moraju znati s igračima, moraju im biti autoriteti i nije ključno da trebaju biti četvrti za belu. A o poznavanju igrača, u vrijeme tehnologije koja otkriva baš sve o svima, ne treba niti pričati.

Stoga puna podrška Sigurdssonu, stožeru i igračima. Ništa manja i ništa veća nego da je na klupi xy hrvatski stručnjak. Rezultat i nastup hrvatske reprezentacije je iznad svega i zato treba pokušati stvoriti najbolje moguće uvjete za to. Sigurdsson je dokazano ime i zna isporučiti rezultat.

FOTO: HRS/Jozo Čabraja/Kolektiff

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • cameosis16.05.2024. u 22:51
    stranca je općenito teže kontrolirati, zato se protive jer bi im to poremetilo ritam korupcije i malverzacije.
    cameosis
  • ARIZIN07.05.2024. u 20:29
    Vrhunski članak, pohvale autoru. Rijetko kad komentiram tekstove, no od davno se u našim savezima stekao dojam da reprezentacija pripada uskom krugu ljudi koji na njoj moraju profitirati i imati koristi, a ne da se radi zajedničkoj reprezentaciji Hrvatske koju zaslužuje voditi najbolji stručnjak... [više na forumu]
    ARIZIN