Novo rastrčavanje ili ozbiljan test?

Pet lakših i jedan ozbiljan izazov već su iza izabranika Mikea Krzyzewskog na Svjetskom prvenstvu u Turskoj. Brazilci su zasad jedini doveli Amerikance do ruba, u posljednjem napadu imali šansu za produžetak ili čak pobjedu, dok je sve ostalo bilo puno lakše za momčad u kojoj, po očekivanju, najviše pokazuje Kevin Durant. Mogu li im Rusi biti prava prijetnja?

Nakon teškog posla protiv Brazila, američkim košarkašima slijedile su tri jednostavnije utakmice. Iran, Tunis i Angola nisu iz kruga suparnika protiv kojih bi se Amerikanci mogli poskliznuti čak i na slab dan, a ako su se previše opustili u tim glatkim pobjedama i zaboravili na ono što im je pokazao susret s Brazilcima, kada se vidjelo da se i s njima može, šanse Rusa za iznenađenje bit će nešto veće.

Rusija je i bez Andreja Kirilenka i J.R.-a Holdena zasad napravila dobar posao u Turskoj. David Blatt, koji je najavio oproštaj od reprezentacije nakon SP-a, u dosadašnjem tijeku natjecanja nije mogao računati ni na ozlijeđenog Viktora Hrjapu, kojeg najvjerojatnije neće biti ni u četvrtfinalu, no odličan posao centarskog dvojca Timofej Mozgov (12,5 poena po utakmici) - Saša Kaun (11,5 poena, 6,5 skokova) nadoknadio je dosta minusa u ovoj ruskoj momčadi.

Blattova momčad ima dva kvalitetna centra u dobroj formi, dok su Amerikanci pod obručima s dosta upitnika, pa se upravo moguća dominacija unutra čini kao najbolja ruska prilika u potrazi za iznenađenjem. Jasno, uz dobru kontrolu lopte u napadu i kvalitetnu obranu - pusti li se Amerikance da trče, u stanju su pregaziti svakoga.

Bit će ovo i utakmica koju je Blatt, Amerikanac izraelskih korijena, odlučio malo "zakuhati" prisjećanjem na kontroverzno olimpijsko finale iz 1972. godine.

Amerikanci i Rusi su u borbi za zlato u Münchenu odlučivali u gustoj završnici, a kod jedan razlike za SAD, posljednjih tri sekunde ponavljalo se triput, sve dok Sergej Bjelov nije zabio za rusku pobjedu - što je Amerikancima bio prvi olimpijski košarkaški poraz nakon čistih 63-0, a s obzirom da je bio vrlo kontroverzan, izazvao je puno bure.

Iako kaže da je plakao nakon te utakmice, Blatt tvrdi da je u međuvremenu promijenio mišljenje i danas u ruskoj pobjedi ne vidi ništa sporno, što se Krzyzewskom nije svidjelo: "Iz našeg kuta gledanja, ta utakmica bit će upamćena kao vrlo ružna uspomena i uvijek će ostati tako, a ako netko želi vjerovati u bajke - lijepo za njega".

No, ovo četvrtfinale neće imati baš ništa s kontroverznim davnim finalom iz '72., dodao je američki izbornik: "Nama će sada biti najbitnije kako ćemo čuvati Ponkrašova, kako se nositi s Mozgovim i Kaunom pod košem, kako ne dati Monji da dođe do otvorenih šuteva... Koncentrirat ćemo se na to, to će nam biti cilj u ovoj utakmici".

Zanimljivo, finale iz 1972. dogodilo se na isti datum, 9. rujna, a Rusi bi valjda istog trena potpisali da se i ovaj susret odlučuje u posljednjim trenucima. Pa makar i ne imali tri pokušaja za posljednje tri sekunde.