Nogomet nije najvažniji

Nogometaš koji je niti tjedan dana prije odigrao svoju zadnju utakmicu u karijeri, u Stanfordu protiv Švicarske u susretu u kojem je Kolumbija ostvarila beskorisnu pobjedu od 2:0.

Jedina krivica Escobara bila je jedna igračka pogreška u jednoj nogometnoj utakmici. Te godine Kolumbija je došla na Svjetsko prvenstvo kao moguće iznenađenje. U šest utakmica kvalifikacija ostvarili su četiri pobjede i dva remija. Između ostalog dvaput su porazili Argentince, a same kvalifikacije završili su s nevjerojatnom pobjedom od 5:0 usred Buenos Airesa.

Obzirom na sjajne kvalifikacije, na činjenicu da su u momčadi, između ostalih, imali Faustina Asprillu, Freddyja Rincona i Carlosa Valderramu te da su bili smješteni u relativno laganu skupinu uz Švicarsku, Rumunjsku i SAD Kolumbijcima se predviđao siguran prolazak u drugi krug i uloga mogućeg iznenađenja natjecanja.

U Kolumbiji se pak sanjalo i o mogućem naslovu, a na to su računali i tamošnji mafijaši i kriminalci. No, Južnoamerikanci su očajno krenuli, teškim porazom od 3:1 protiv Rumunjske. Totalno neočekivana pobjeda Švicarske od 4:1 upravo protiv Rumunja u drugom kolu dovela je Kolumbiju u situaciju da moraju uzeti barem bod Amerikancima kako bi ostali u igri za prolaz kruga.

22. lipnja 1994. Kolumbija je igrala protiv SAD-a i u 35. minuti dogodio se sudbonosni trenutak u Escobarovom životu. Branič je krivo reagirao na ubacivanje Johna Harkesa i svladao svog vratara, Oscara Cordobu za 1:0 domaćina. SAD su početkom nastavka došle do drugog pogotka, a pred kraj utakmice je Kolumbija smanjila na konačnih 1:2.

Tim porazom Kolumbija je ispala s natjecanja. Escobar je na tom natjecanju igrao sve tri utakmice Kolumbije, a nastupio je i na Svjetskom prvenstvu četiri godine prije, u Italiji kada je Kolumbija nakon produžetaka u osmini izgubila od Kameruna.

Video: Kobni autogol Andresa Escobara

Escobar je većinu karijere proveo u Atletico Nacionalu iz Medellina s kojim je osvojio jedno kolumbijsko prvenstvo i Copu Libertadores, a jedini europski klub bio mu je švicarski Young Boys. Pedeset puta igrao je za reprezentaciju i postigao jedan gol kojeg je zabio u Engleskoj na svom debiju.

Cijela Kolumbija bila je razočarana ishodom američkog SP-a, no nitko nije očekivao onakav rasplet događaja. 2. srpnja Andres Escobar izašao je u lokal u Medellinu. U jednom trenutku prepoznao ga je Humberto Munoz Castro koji je više puta pucao u igrača i usmrtio ga u 27. godini života. Je li Munoz Castro bio podivljali navijač, ili čovjek kojeg su kolumbijski mafijaši poslali da ih osveti za novce izgubljene klađenjem na prolaz Kolumbije u osminu finala nije se nikad utvrdilo.

Jedna stvar međutim jest utvrđena. Andres Escobar je umro jer je uklizao u krivom trenutku i postigao autogol koji je vjerojatno presudio njegovoj reprezentaciji na tom Svjetskom prvenstvu. Kolumbijska je javnost ostala zgrožena događajem, no čak i 120 tisuća ljudi prisutnih na njegovom pogrebu nije promjenilo kolumbijsku realnost, koja zapravo i nije puno drukčija od onoga što se događa u nekim drugim, nama puno bližim, prostorima.

Munoz Castro osuđen je na 43 godine zatvora, no 2001. došlo je do promjene zakona i kazna mu je smanjena na 23 godine, da bi u konačnici 2005. bio pušten na slobodu zbog dobrog ponašanja. Escobarova dvojka povučena je iz reprezentacije na neko vrijeme, a tek je Ivanu Ramiru Cordobi dopušteno da je odjene.

Andres Escobar imao je dva nadimka, El caballero i besmrtna dvojka i bio je poznat po svojoj velikoj borbenosti na terenu. Prošlo je 15 godina od te tragedije, no osim u Kolumbiji malo tko se sjeća Escobara i načina, a još više razloga, zbog kojeg je umro.

Njegov autogol u sprotskim je okvirima svakako bio tragičan, no dokaz da ima puno važnijih stvari u životu cijeli svijet je dobio samo nekoliko dana kasnije, a Escobar i danas ostaje kao primjer da nogomet i sport općenito mora biti isključivo zabava i razonoda, nikako stvar zbog koje ljudi umiru.

Za mjesec dana se vjerojatno opet nitko neće sjećati Andresa Escobara. Zato je danas prilika za razmišljanje i sjećanje na čovjeka koji je ostavljao srce na terenu za svoj klub, a posebno za svoju državu i koji je umro zbog apsurdnog razloga. Jer je ugurao jednu nogometnu loptu u mrežu, koja je nažalost po Escobara, po pravilima igre bila kriva mreža.

Foto: Romeo Gacad / GettyImages