Pensi nisu gubitnici

Kako je sezona počela i što se sve događalo, Pensi nisu figurirali kao momčad koja bi mogla otići do kraja. Bruinsi su najveći dio sezone bili sjajni, Capitalsi su se digli i najavili velike mogućnosti, tradicionalno jaki bili su Red Wingsi i Sharksi, Pensi su za vratom imali previše problema da bi netko mogao sa sigurnošću reći - oni će biti ti.

Problemi su krenuli u predsezoni kada se teško ozlijedio Sergej Gončar koji je morao na operaciju, a da situacija bude još gora out je bio i Ryan Whitney što je obranu Pensa načinilo vrlo poroznom. Obrana Pensa bez Gončara je posve drugačija priča, puštalo je na sve strane i nakon tog lošeg ulaska u sezonu nitko nije razmišljao o Stanley Cupu već se razmišljalo o tome kako uhvatiti doigravanje.

Situacija je krenula nabolje kada je sredinom veljače otpušten Michel Therrien. Therrien je napravio dobar posao s Pensima otkad ih je preuzeo krajem 2005. godine, ali ove sezone imao je nesreću da mu nedostaju ključni igrači u određenim linijama, trgovanje uoči sezone bilo je u najmanju ruku upitno i Therrien se nije snašao. Njega je zamijenio Dan Bylsma u svom prvom trenerskom poslu i to kao privremeno rješenje, međutim to privremeno postat će vrlo brzo stalno nakon što su se Pensi probudili i započeli pobjednički niz.

Na Bylsmin zahtjev odrađen je trade u kojem je Ryan Whitney preselio u Anaheim Duckse, a u Pense je prešao Chris Kunitz. Kunitz je odmah po dolasku pokazao kako je odlično rješenje i jedno vrijeme bio je na pragu prve napadačke linije. U posljednjim trenucima trade deadlinea angažiran je i veteran Bill Guerin čime su dobili na iskustvu što im je nedostajalo nakon odlazaka Marca Recchija i Johna Leclaira.

Uoči početka sezone uprava se više bavila pokušajima zadržavanja momčadi koja je prošle sezone igrala finale s Red Wingsima pa su tako morali produžiti ugovore s glavnim zvijezdama momčadi, a velika želja bilo im je i produženje ugovora s Marianom Hossom. Dok su pregovarali s Hossom, ostali su bez nekolicine "vodonoša" koji su imali važnu ulogu na putu do finala te im je roster značajno "okrhnut". U međuvremenu Hossa ih je izigrao, smatrao je kako će do Stanley Cupa lakše s Red Wingsima te potpisao ugovor s Detroitom i moralo se ubrzano reagirati. Potpisani su Ruslan Fedotenko i Miroslav Satan od kojih će se Fedotenko pokazati onakvom investicijom kakvom su se nadali dok će Satan biti potpuni promašaj.

Očekivalo se suprotno, Pensi su se nadali kako će Satanovom brzinom dodatno profitirati napadački, međutim Slovak se uopće nije snašao, minutaža mu je sve više opadala pa je jedno vrijeme bio čak i u Wilkes-Barre/Scrantonu, drugoj momčadi Pensa. Tijekom sezone pokušalo ga se razmijeniti, međutim nije bilo zainteresiranih.

Sve su to razlozi zašto je Pense malo tko vidio na vrhu. No talent i kvaliteta nositelja igre, teško osvojiva Melon arena i uvjerenje kako ih je vrlo teško dobiti četiri puta u jednoj seriji u doigravanju, davali su nadu. No to je davalo nadu samo navijačima Pensa, ostali su imali drugo mišljenje.

Što su drugi vidjeli kao minuse u borbi za konačnu pobjedu? Iako je jedan od najboljih igrača današnjice, Sidu Crosbyju nisu vjerovali. Iako je jedan od najperspektivnijih vratara lige, Marc-Andreu Fleuryju nisu vjerovali. Danu Bylsmi nisu vjerovali, obrani Pensa nisu vjerovali, Evgeniju Malkinu nisu vjerovali.

Crosby je igrač s najboljom idejom u hokeju danas, tu nema spora, igrač je koji posjeduje imaginaciju kakvu nema nitko, posjeduje brzinu i zna kako završiti akciju. Iako u segmentu čvrstine napreduje rapidno, još mu nedostaje one drskosti i snage u dvoboju. Vidjelo se to u finalu gdje je konstantno bio na meti Brada Stuarta i Henrika Zetterberga koji su ga zaustavljali isključivo na snagu i Crosby nije imao tako velik utjecaj u napadačkim akcijama kao protiv Capitalsa ili Hurricanesa u ranijim serijama. No Sidney nije Cindy i Sidney nije Pittsburgh, u četvrtoj utakmici bio je konstantno na meti igrača Red Wingsa, ali je uzvraćao i bio kreator pobjede. Gol i asistencija sredinom druge trećine odveli su Pense prema pobjedi.

Ne možemo zaboraviti niti sjajne okršaje s Aleksom Ovečkinom, bila je to serija koju je Crosby iznio na svojim leđima i bio je najzaslužniji za ulazak u finale konferencije.

Druga slaba točka - Marc-Andre Fleury. Priznajemo, nije vratar koji ulijeva povjerenje u ključnim trenucima. U Pittsburghu u njega neizmjerno vjeruju, govore kako je to franchise vratar pred kojim je budućnost i jednog dana titula najboljeg vratara svijeta. No i ove sezone Fleury je imao crnih trenutaka, posebice u dvobojima s Red Wingsima tijekom sezone u kojima mu je Osgood pokazivao u nekoliko navrata kako se brani.

Kada je u petoj utakmici finalne serije u drugoj trećini četiri puta vadio pak iz gola i Red Wingsi uzeli lakih 5:0, svi su prstom upirali u Fleuryja. Međutim vratio se na fantastičan način. Ono što je branio u trećoj trećini u šestoj utakmici i što je branio u sedmoj utakmici svih 60 minuta, pokazuje zašto Pensi u njega vjeruju. Zauvijek će mu u mislima ostati obrana karijere sa zvukom sirene u sedmom susretu kada je u padu iz drugog kuta gola zaustavio Lidstromov pak za poravnanje.

Fleury više nije slaba točka. Vratar je pobjednik. Crosby nije choker, Crosby je najmlađi kapetan jedne NHL momčadi koji je stigao do Stanley Cupa. Malkin nije nervozan tip koji neće doći do naslova jer je opterećen nekim drugim rivalstvima. Malkin je uzeo naslov. Bylsma nije debitant koji je tu dok se ne pronađe trener. Bylsma je dugoročno rješenje. Obrana Pensa nije smiješna, upravo obrana donijela je naslov sjajnom sedmom utakmicom. Pensi ne ovise samo o prvom napadu, Pensi imaju tri izvrsne napadačke linije koje su u različitim utakmicama donosile pobjede. Uostalom, Mad Max Talbot je to dokazao u utakmici broj sedam.

Što očekivati dalje? Jedino logično - i narednih sezona borbu za Stanley Cup. Pensi su bili na dnu, Craig Patrick je katastrofalnim tradeovima doveo Pittsburgh na dno lige i krenulo se ispočetka. Dobre pozicije na draftu, uzimanje Fleuryja, Malkina i Crosbyja, dolazak Raya Shera umjesto Patricka, bili su znak kako se kreće prema gore. Krenulo se i došlo na vrh i tamo bi Pensi mogli još dugo ostati. Ključni igrači vezani su dugogodišnjim ugovorima, momčad je mlada i ima još dosta prostora za napredak. Pittsburgh više nije loserska momčad koju iskusni igrači željni Stanley Cupa zaobilaze. Uz današnje nositelje igre koji će se tu još dugo zadržati, kvalitetni dodaci garancija su borbe za vrh.

Marian Hossa neće biti taj kvalitetni dodatak. Hossa je žongliranjem tijekom ljeta između Pensa i Wingsa postao persona non grata u Pittsburghu. "Zvao sam ga na mobitel dva dana, nije mi se uopće htio javiti. Ne znam što se događa", ljetos je komentirao kapetan momčadi Sidney Crosby. Dok ga je Sid pokušavao dobiti, Hossa je potpisivao ugovor s Red Wingsima iako je obećao Pensima kako će saslušati njihove zahtjeve i tek onda donijeti odluku. Nije saslušao. Držao je figu u džepu i to mu nije zaboravljeno. Navijači Pensa reći će kako je tamo gdje mu je i mjesto - na poziciji vječitog drugog.

Treba priznati kako Pensi na papiru možda nemaju najbolju momčad gledavši imena i linije. Ali imaju momčad. Imaju kombinaciju kvalitete, mladosti i atmosfere koja im je donijela naslov i to možda najtežim mogućim putem. Trebalo je prvo izbaciti najveće rivale Philadelphiju Flyerse (njihova ljubav je kao ona Dinama i Hajduka), zatim Washington Capitalse koji su bili u žestokom naletu s Ovečkinom u životnoj formi, pa Carolina Hurricanese i to na kakav način - 4-0. Za kraj je ostao šlag. Momčad koja je Stanley Cup osvajala 11 puta od čega čak pet puta u posljednjih 13 godina. Ove sezone Red Wingsi su naišli na bolje. Na momčad koja ima potencijal osvajati naslov najbolje u serijama narednih godina.