Federer više nema što dokazati

Nakon pariške nedjelje s trofejem u rukama, ispalo je da je Roger Federer bio u pravu kada je uoči proljetnog dijela sezone najavio da se veseli prijelazu s tvrde podloge na zemlju. Tada je zvučalo neobično, kao da tješi samoga sebe ili se pokušava napuniti samopouzdanjem nakon što u ranijem dijelu godine nije osvojio nijedan naslov, ali pokazalo se da je upravo na crvenoj prašini opravdao sve svoje visoke standarde. I skinuo teret očekivanja koji je bio na njegovim leđima.

Iako nije uvjerljiv kao što je bio nekad, s ukupno 42 ATP titule uključujući 11 Grand Slam naslova u svoje četiri zlatne godine, od 2004. do '07., Federer nije gubio nadu da će jednog dana slaviti u Roland Garrosu. Pomoglo je što ovog puta nije morao preko Rafaela Nadala, kako je i sam priznao nakon pobjede: "Uvijek sam znao i vjerovao da ću iskoristiti priliku kad se dogodi dan bez Rafe u finalu", no bez obzira što se nije sreo sa svojim glavnim rivalom i čovjekom koji ga je četiri godine u nizu zaustavljao na pariškoj zemlji, nepravedno bi bilo stavljati upitnik na titulu s kojom je veliki Švicarac upotpunio Grand Slam kolekciju.

Na putu mu nisu bili vodeći konkurenti iz svjetskog vrha, Nadal, Novak Đoković i na ovoj podlozi ipak slabiji Andy Murray, no sve i da je za parišku "krunu" upisao sedam pobjeda protiv igrača ranga Diega Junqueire, naslov je naslov, ostat će upisano da ga je Federer osvojio i time dodao još jedan argument na svoju stranu u raspravi o najvećem tenisaču svih vremena. Iako nije bilo Nadala, Đokovića ili Murraya, veliki Švicarac ovu titulu nije dobio na poklon, sam ju je zaradio.

Bilo je teških izazova i nije u svakom meču izgledao sjajno, protiv Tommyja Haasa se čak izvukao nakon dva seta zaostatka i uz forhend-winner na break-lopti koja je Nijemcu mogla donijeti servis za pobjedu u trećem, no Federer je svaki put kad je postalo opasno pronašao dovoljno dobru igru da slomi bilo kojeg suparnika. Svi najveći šampioni to tako rade, a po Švicarčevim riječima, tenis je jednostavno takav: "Možeš izgubiti bez obzira što si igrao dobro, a možeš i pobijediti iako nisi igrao sjajno, sve je moguće. Moraš donijeti pravu odluku u pravo vrijeme, što je meni uspijevalo na ovom turniru i zbog toga sam jako ponosan."

Priča o najvećem svih vremena sada će se ponovno zahuktati, a Federer ima puno toga što govori u njegovu korist. Rekorder je po broju uzastopnih tjedana provedenih na vrhu ATP ljestvice (237), drži još uvijek aktivnu seriju od 20 uzastopnih Grand Slam polufinala, poravnat je s Peteom Samprasom po broju titula na četiri najveća (14), ali za razliku od Amerikanca, on ima pobjede na sva četiri. Ako po kriteriju naslova na svim turnirima u usporedbu smjestimo Roda Lavera, koji je jedini dvaput uzeo kalendarski Grand Slam (1962., '69.), Federeru prednost donosi što ima tri titule više (14-11), ali uz bitan dodatak da Laver nakon odlaska među profesionalce pet godina nije igrao na Grand Slam turnirima zbog toga što je prije početka Open Ere (1968.) bio dozvoljen nastup samo amaterskim igračima.

Jasno, nema smisla sve ograničiti na statistiku i broj naslova na Grand Slam turnirima niti samo na spomenutu trojicu velikih, ne može se isključiti niti generacija u kojoj su igrali, no konkurenciju s kojom su se Laver, Sampras, Federer ili neki drugi teniski velikani sastajali nije lako usporediti. Svako razdoblje nosi svoje, nema stroja za putovanje unatrag u vremenu da vidimo što bi Federer napravio protiv tenisača s kojima se susretao Laver ili kroz 90-te kada je dominirao Pete Sampras. Može se jedino nagađati, ali nema dvojbi da je novi "kralj" Roland Garrosa jedan od najvećih.

Federer ima pristojnu konkurenciju i bez vremenskog stroja za put u prošlost, uz negativan omjer protiv Rafaela Nadala ii Andyja Murraya i poraze u posljednja dva susreta s Novakom Đokovićem, oba ove godine, no rezultati koje je kroz karijeru postigao ipak ga stavljaju ispred njegovih vodećih rivala koji pred sobom imaju dug put ukoliko ga žele dostići. Veliki Švicarac postavio je letvicu jako visoko, kako je lani sam opisao, stvorio je monstruma zbog kojega nije bilo lako svaki put opravdati očekivanja, ali kako sebi, nametnuo je izazov i svima ostalima koji se trenutno bave tenisom. Ili će tek početi pa u budućnosti probati srušiti Federerove rekorde.

Nakon Pariza, najuspješniji tenisač današnjice može nastaviti igrati bez ikakvog pritiska. S obzirom da već ima i olimpijsko zlato, lani je sa Stanislasom Wawrinkom u Pekingu slavio u parovima, možda će veću pozornost usmjeriti na Davis Cup, jedini od velikih teniskih trofeja koji mu nedostaje, a s nepunih 28 godina "na leđima", imat će još dovoljno vremena za tu titulu. Wawrinka bi mu mogao pomoći, do Davis Cupa će teško sam.

Dobra vijest za sve koji uživaju u Federerovom tenisu je što se, rekao je u nedjelju, još nije zasitio: "Bit ću miran i zadovoljan kada završim karijeru, mogao bih otići i sutra, ali to neću napraviti jer previše volim ovu igru. Povlačenje mi još nijednom nije bilo u mislima, znam da karijera neće trajati vječno, ali želim uživati dok god traje."

Ako će zaista uživati na terenu, dioba rekorda s Peteom Samprasom u broju Grand Slam naslova mogla bi trajati vrlo kratko. Sampras je uvjeren da će Federer sam izbiti na vrh, a računajući da do kraja sezone slijede Wimbledon i US Open, na kojima Švicarac već ima ukupno 10 titula, novog samostalnog rekordera mogli bismo dobiti u narednim mjesecima.

Iz Federerovog kuta gledanja, sada sve izgleda puno ljepše nego do prije koji mjesec, nije mogao poželjeti ništa bolje od onoga što je napravio u Parizu...