Nogomet

Eduardo da Silva

Zvonimir Šimunović • petak, 04.05.2007.

Iako je u Hrvatsku došao kao dječak s upitnom perspektivom te unatoč ozljedama koje su sputavale njegov razvoj, Eduardo da Silva postao je jedan od najuspješnijih strijelaca Dinama i HNL-a, a privrženost prema novoj domovini pokazuje i u dresu Vatrenih. Vrijednost je potvrdio transferom u Arsenal, jednim je od najvećih u povijesti hrvatskog nogometa, a nova ozljeda tek ga je na neko vrijeme zaustavila njegovu ljevicu u onom što najbolje radi – postizanju pogodaka...

Klubovi:
Arsenal 2007. –
Dinamo Zagreb 1999. – 2007.
Inker Zaprešić 2002. - 2003. (posudba)
CBF Nova Kennedy
Bangu Atletico Club

Eduardo Alves da Silva (25. veljače 1983.) brazilsko je rođenje zamijenio hrvatskom domovnicom i ljubavlju prema zemlji koju toliko oduševljava svojim nastupima i pogocima. Napadač, poznat kao Eduardo ili Dudu, koji je kao 15-godišnjak došao u Dinamo, prometnuo se u jednog od vodećih hrvatskih nogometaša i čovjeka koji je u stanju srušiti i rekord strijelca svih strijelaca, Davora Šukera, u broju pogodaka za hrvatsku reprezentaciju (45).

Nakon što je prve nogometne korake napravio u CBF Nova Kennedy i Bangu Atletico Clubu, krajem 1998. godine zajedno s kolegom Leandrom dolazi na probu u zagrebački Dinamo. Nakon tri mjeseca treniranja s mlađim kategorijama kluba, plava struka odlučila je zadržati mladoga napadača koji im se, nakon što se na kratko vratio u rodni kraj, pridružio kao novi član Dinama. Nakon odrađenog juniorskog staža zbog problema s ozljedama Eduardo nije uspio izboriti priključenje prvoj momčadi, nego je poslan na posudbu u tada drugoligaša Inker iz Zaprešića.

U sezoni 2002./03. zahvaljujući i deset pogodaka Eduarda, Inker je zaslužio povratak u prvu ligu, a modri napadač u matični klub. U sljedeće dvije sezone Eduardo se zbog ozljeda nije uspio u potpunosti nametnuti, ali je unatoč tome 2004., uz osvajanje kupa, postigao devet pogodaka, da bi u narednoj sezoni, u jednoj od najlošijih u povijesti Dinama (Liga za ostanak), izborio mjesto u udarnoj postavi kluba iz Maksimira i mrežu protivnika tresao deset puta. Ti golovi bila su preporuka novom treneru Josipu Kuži koji je baš na dvojcu Bošnjak-Eduardo sagradio najmoćniji napadački stroj lige u sezoni 2005./06., a Eduardo je u prvi naslov prvaka s Dinamom ugradio 20 pogodaka.

Da je pravi stroj za postizanje golova, hrvatski je Brazilac potvrdio u sezoni 2006./07. kada je obranu Dinamova naslova prvaka obilježio s 34 pogotka, čime je srušio rekord Gorana Vlaovića (29) u broju pogodaka u jednoj sezoni HNL-a. Pridodana je tome i titula u kupu, a oba pehara Eduardo je podignuo kao kapetan. Uz pogotke u reprezentaciji, bila mu je to karta za ulaz u društvo najvećih nogometnih zvijezda jer se za njegove usluge zainteresirao engleski Arsenal. Transfer je ostvaren u ljeto 2007., a Eduardo je ponio devetku jedne od najvećih svjetskih momčadi.

Početak u Arsenalu nije bio lagan. Prvijenac u dresu novoga kluba zabio je protiv Lazija u prijateljskoj utakmici, dok mu je prva službena žrtva bila praška Sparta u Ligi prvaka. Nije u prvom dijelu sezone dobivao veliku minutažu u Premiershipu, ali je zato solidno koristio prilike u FA i Liga kupu. U prosincu 2008, dogodila se eksplozija i u najjačoj svjetskoj nogometnoj ligi. Dva pogotka Evertonu bila s potvrda kvalitete, a od navijača je bio proglašen i za najboljeg igrača mjeseca.

Usporedno s uzlaznom putanjom u klupskoj, išla je i Eduardova reprezentativna karijera. Nakon što je 2002. godine dobio hrvatsko državljanstvo, dvije godine kasnije pristao je na poziv Martina Novoselca, tada izbornika mlade reprezentacije i zaigrao u kockastom dresu na U-21 Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Za A reprezentaciju debitirao je 16. studenog 2004. u utakmici protiv Irske, a prvi gol postigao je u veljači 2006. na Carlsberg kupu protiv Hong Konga. Ipak, njegov dotadašnji staž i pogoci u Dinamovom dresu nisu mu bili dovoljni da izbori mjesto na popisu igrača za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine.

Ali, zato je dolaskom na kormilo A reprezentacije Slavena Bilića nakon SP-a, Eduardo izbio u prvi plan te je postao najubojitiji reprezentativac. U kvalifikacijama za Euro 2008., 24-godišnji napadač postigao je 10 pogodaka (ukupno 13 u 22 nastupa), od kojih se posebno ističu onaj Englezima u Zagrebu za 1:0 te ukupno četiri gola Izraelcima (hat-trick na gostovanju i pobjede vrijedan u Zagrebu), a ključni su bili golovi Makedoniji i Estoniji.

Eduardov uspon trajao je sve do 23. veljače 2008. kada je u utakmici Birmingham – Arsenal na njega žestoko startao Martin Taylor i slomio mu nogu. Ozljeda ga je s nogometnih terena izbacila na više od pola godine pa je tako najuspješniji hrvatski napadač kvalifikacija izgubio priliku nastupiti na još jednom velikom natjecanju.

EP 2024., skupina D

1Turska 814:7+717
2Hrvatska 813:4+916
3Wales 810:10012
4Armenija 89:11-28
5Latvija 85:19-143

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

Reprezentacija
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!