Zimski sportovi

Aleksandar Veliki

Ante Jukić • ponedjeljak, 07.04.2008.

Iako je već u svojoj rookie sezoni, 2005-2006, pokazao o kakvom se sjajnom igraču radi, Alexander Ovečkin je, definitivno, pokazao da je spreman za velike stvari. Osim kratke priče o njemu, donosimo još neke statističke podatke o, netom završenom, regularnom dijelu NHL sezone…

Sezona 2005-2006 mogla bi biti jedna od zlatnim zapisanih u povijesti NHL-a. Pittsburgh Penguinsi su prije početka sezone, kao prvi izbor na draftu, izabrali Sidneya Crosbya, godinu dana nakon što je Washington ''zakapario'', široj javnosti poprilično nepoznatog, Alexandera Ovečkina. Budući da je sezona 2004-2005 otkazana, zbog štrajka igrača, Crosby i Ovečkin su sljedeće sezone dobili priliku zajedno debitirati u najjačoj hokejaškoj ligi svijeta. Te se godine rodio rivalitet dvije nadolazeće zvijezde, koji je NHL-u bio prijeko potreban, u godinama kad su popularnost i rejting lige bili ozbiljno poljuljani. Rivalitet koji će, gotovo sigurno, obilježiti godine koje dolaze.

Ovečkin je već u svojoj prvoj sezoni demonstrirao svu raskoš svoga talenta, ostvarivši čak 106 poena, što mu je donijelo titulu rookieja godine, upravo ispred Crosbya. Ni druga sezona nije bila loša, međutim, ''samo'' 92 poena bila su malo u usporedbi sa Crosbyjevih 120, koji je te godine pobrao hrpu nagrada i priznanja, bacivši rukavicu izazova 22-godišnjem Moskovljaninu. Na odgovor nije trebalo dugo čekati…

Početak sezone, doduše, nije nagovještavao velike stvari. Iako je Ovečkin pružao odlične igre, njegovi Capitalsi su taborili na dnu poretka, a time i njegov učinak nije dobivao pažnju koju zaslužuje. Ali, sredinom sezone dolazi do velikog preokreta. Washington počinje nizati pobjede, a Alexove brojke sve su impozantnije. Ono što je par mjeseci ranije izgledalo nemoguće, ipak se ostvarilo. Capitalsi su uspjeli dohvatiti playoff , ponajviše zahvaljujući Ovečkinu koji se zaustavio na brojci od 112 poena u 82 utakmice. Time je osvojio Art Ross Trophy, za igrača sa najviše ostvarenih poena u regularnom dijelu NHL sezone, nagradu koju će preuzeti od prošlogodišnjeg pobjednika, Sidneya Crosbya. Također, sa 65 postignutih pogodaka, Ovečkin je osvojio i Maurice Richard Trophy, ušavši tako u izabrano društvo onih koji su uspjeli u jednoj sezoni osvojiti ova dva trofeja. Osim osvojenih trofeja, Ovečkin je srušio i mnoge rekorde, pa je tako ušao u povijest kao lijevo krilo koje je zabilo najviše pogodaka u jednoj sezoni NHL-a, kao jedini Rus koji je u istoj sezoni osvojio Art Ross i Maurice Richard Trophy… Zaista, sezona iz snova za Aleksandra Velikog, kako ga zovu Amerikanci.

Naravno, vrijedi spomenuti i druge igrače koji su odigrali odličnu sezonu. Osim Ovečkina, još se čak tri Rusa nalaze u Top 10 po broju ostvarenih poena. To su Malkin (106), Datsyuk (97) i Kovalčuk (87). Rusima društvo prave i četiri Kanađanina, Iginla (98), Thornton (96), Lecavalier (92) i Spezza (92), te dva Šveđanina, Zetterberg (92) i Alfredsson (89).

Na listi najboljih strijelaca, iza Ovečkina (65), nalaze se Kovalčuk (52) i Iginla (50), a od ostalih igrača valja spomenuti Boyesa (43) i Gaborika (42), koji su se, možda neočekivano našli među najboljih deset na ovoj listi. Sa 67 asistencija, najbolji asistent lige je Thornton, ispred Datsyuka (66) i Savarda (63).

Kada govorimo o vratarima, teško je izdvojiti jednog, budući da postoje mnogi kriteriji kojima se vrednuje njihov učinak. Najmanji prosjek primljenih golova ima Osgood iz Detroita (2.09), ispred Giguera (2.12) i Nabokova (2.14). Nabokov je ostvario i najviše pobjeda (46), dvije više od Brodeura (44), dok je treći na ovoj listi Kiprusoff (39). Najviše je, pak, shootouta imao Lundqvist (10), ispred Leclairea (9) i, opet, Nabokova (6). Ako već moramo izdvojiti vratara koji je obilježio sezonu, onda bi to, ipak, bio Nabokov iz San Josea koji je nastupio u čak 76 utakmica (nijedan golman ove sezone nije imao toliko nastupa) i ostvario najviše pobjeda.

Postoji, naravno, još bezbroj statističkih podataka koji se objavljuju nakon završetka regularnog dijela sezone, a u iščekivanju playoffa. Najefikasnija momčad lige je Ottawa, najčvršću obranu ima Detroit, igrača više najbolje su koristili igrači Montreala, dok se Dallas najbolje branio sa igračem manje… No, kad u srijedu počne doigravanje, svi će ovi podaci postati potpuno nevažni. Jer, možda baš sad Boston nađe lijek za Montreal, iako su od njih izgubili svih osam utakmica u regularnom dijelu sezone... Možda i Detroit ispadne u prvom krugu, iako su najvećim dijelom sezone igrali najbolji hokej... A tko zna, možda i Aleksandar Veliki izgubi dijelić svoje čarolije.. U tome je, uostalom, i čar doigravanja...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!