Tko to tamo organizira

Vaterpolo je svoju sušu uspjeha zalio šampanjcem svjetskih prvaka, nogomet sušu nije niti imao, a rukomet se pobrinuo za veselje u Portugalu. Nešto istočnije će i hrvatska košarka tražiti kraj svoje rezultatske pustinje, a krajnje je nezahvalno pisati o organizaciji, koja se u sportskoj javnosti uzima kao glavno zlo zbog kojeg Hrvatska nije sušu prekinula u Beogradu.

Tko i što se nalazi iza organizacije koja je glavni krivac za postojanje košarkaških europskih prvenstava, Eurobasketa? Pod čijom kapom se okupljaju košarkaški savezi Europe? Kako nije riječ o zagonetki, odgovor je krajnje jednostavan - FIBA Europe. Riječ je tijelu koje se u ime FIBA-e brine o svim pitanjima europske košarke, njenom razvoju i promociji.

Dakako, opis izvan definicije govori o organizaciji, koja je posljednjih sezona izgubila primat kada se radi o klupskim natjecanjima, ali i dalje drži potpunu kontrolu nad susretima europskih reprezentacija. Osim najeksponiranijeg natjecanja, seniorskog Europskog prvenstva za košarkaše, poznatijeg kao Eurobasket, organizira i seniorsko prvenstvo Starog kontinenta za košarkašice.

Veliki plus FIBA-e Europe je rad s mladima. Kako nije riječ samo o pojavljivanju na pozornici kada mladi igrač treba dobiti neku od nagrada, potvrđuje i organizacija prvenstava mladih selekcija Europe, juniora i kadeta, kako za košarkaše, tako i košarkašice svakog ljeta. Košarka je tako jedini sport koji svakog ljeta pod lupom krovne organizacije dobiva novog europskog prvaka u mlađim selekcijama.

Sve to ne bi bilo moguće bez jake logistike i kvalitetne organizacije koja kreće od Münchena, doma tajništva FIBA Europe. Dvadeset i šest ljudi se brine kako bi glavni tajnik, Talijan Nar Zanolin imao sve prave informacije i bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Zanolin je drugi čovjek FIBA Europe, odmah iza predsjednika Georgea Vassilakopoulosa, iskusnog Grka, koji je na čelu glavnog tijela organizacije.

Dva glavna čovjeka ne mogu pokriti sve aspekte europske košarke, zbog čega postoji devet komisija koje su podijeljene prema područjima. Zanimljivo je kako su brojne kritike na račun FIBA Europe, nakon Europskog prvenstva 2005. godine, došle iz Hrvatskog košarkaškog saveza, iako hrvatska košarka ima predstavnika u četiri od spomenutih devet komisija.

Tako je Boris Lalić predsjednik tehničke komisije koja je zadužena za suđenje i same suce, organizira brojne seminare i daju preporuke za samo suđenje. Glavni tajnik HKS-a, Željko Drakšić je član komisije za natjecanja, a Marijan Hanžeković sjedi u žalbenoj komisiji. Posljednja, ali ne i manje važna predstavnica hrvatske košarke u FIBA Europe je Ružica Marušić, koja je dio komisije za žensku košarku.

Tako ustrojena krovna košarkaška organizacija Europe već 72 godine vodi računa o pravilima košarke, sustavu natjecanja i posebice o Europskom prvenstvu. Zanimljivo je kako su brojna pravila imala nekoliko pokušaja prije nego su konačno potvrđena i vrijede u današnjoj košarci. Tako je crta na sredini igrališta zaživjela 1936. godine, obrisana je 1960. godine, a osam godina kasnije se vratila, ali samo za posljednje tri minute utakmice. Konačno je 1972. godine uvedena tijekom cijelog susreta, sve do današnjih dana.

Sličnu sudbinu je doživio i sustav natjecanja na Europskim prvenstvima, koji se od prvog prvenstva, kada je deset momčadi igralo "svi sa svima", mijenjalo do današnjeg kada 16 reprezentacija igra u četiri skupine, da bi zatim najbolje tri iz svake grupe prošle u dvije nove skupine od po šest reprezentacija. Drugi krug će biti uspješan za momčadi koje budu među prve četiri u svojoj skupini jer su se tada plasirali u četvrtfinale. Tada se do konačne odluke o novom europskom prvaku igra standardan kup sistem.

Uspjeli su košarkaški čelnici na prvom prvenstvu Europe složiti sistem po kojem je pet momčadi ušlo u polufinale. Jednostavnom računicom se vidjelo kako su se preračunali zbog čega su dvije reprezentacije morale odigrati "četvrtfinalni" susret. Ligaški sustav prvenstva je 1939. donio situaciju u kojoj je utakmica dviju najjačih momčadi prvenstva odlučivala i o prvaku jer nije bilo drugog kruga.

U petom desetljeću se broj sudionika Eurobasketa smanjio na osam, da bi se 1955. godine dosegnuo rekordan broj sudionika, njih 18. Šest godina poslije FIBA je odlučila kako će završni turnir igrati 16 reprezentacija, ali zbog velikog broja prijava, počele su i kvalifikacije. Ples brojki se nastavio i na idućim prvenstvima, pa je od 1969. do '80-ih godina završnicu prvenstva igralo 12 reprezentacija. Nova odluka je došla 1989. godine kada se uvodi sistem natjecanja u kojem se natječe osam reprezentacija.

Tek 1993. godina donosi povratak na 16 reprezentacija, dvije godine poslije na Europskom prvenstvu u Ateni je igralo 14 momčadi, ali od 1997. do danas 16 reprezentacija se borilo za zlato. Kako se mijenjao broj reprezentacija, mijenjala se i organizacija turnira. Sve do 1965. godine, Eurobasket se održavao u jednom gradu, ali kada je tadašnji Sovjetski Savez uz u Moskvu, reprezentacije, smjestio i u Tbilisi, nastala je promjena, koja je zadržana do danas.

Sve promjene su dovele do današnje košarke koja od 29. srpnja do 7. listopada nudi brojna europska prvenstva za košarkaše i košarkašice, svih dobnih kategorija. Vrhunac je Eurobasket u Španjolskoj, na kojem FIBA Europe mora još jednom pokazati organizacijske sposobnosti, a Hrvatska kvalitetu koju ima na terenu.