Europska košarka je izgubila smisao onog trenutka kada se oformila Euroliga. Puno, do tada, jakih klubova je nestalo s natjecateljske mape. I to mi se čini sasvim logično.
Zbog čega bi grad Split ili neki privatnik ulagao u košarku? U Euroligu se ne mogu plasirati, a ako i mogu moraju čekati višegodišnji proces u kojem se mora poklopiti puno puno toga da bi se ipak uspjeli nekako ugurati u to natjecanje odabranih. Tko je ovdje spreman na velika ulaganja koja uz ogroman rizik mogu tek donekle počet vraćati uloženo nakon tri ili pet godina? Neće nitko, kratko jasno.
Preostala europska natjecanja su vrlo upitne financijske isplativosti. Pa čak se događalo da neki naši klubovi posljednjih godina odustaju od sudjelovanja u njih, jer im je to veći financijski minus nego plus.
Mimo toga, naše domaće prvenstvo traje dva mjeseca. U tom vremenskom periodu, klubovi dovedu nekoliko stranaca za par desetaka tisuća eura i bore se za naslov. Tako jedan KK Split, nakon što je cijelu sezonu izgledao izgledao kao skup osoba s invaliditetom, se kupovinom Ayusa i još dvojice stranaca borio za naslov prvaka. Na kraju sezone su oni otišli, jer klub nije imao novaca ni interesa da ih plaća cijelu sezonu, i tako se to vrtilo godinama u krug.
Split je ima običaj dva mjeseca igrati sa strancima, kako bi se plasirao u NLB ligu. U toj NLB ligi igraju domaći momci koje treba adaptirati da naprave rezultat u domaćem prvenstvu. No, kako to već godina bivalo, nakon par mjeseci su svi postali svjesni kako od tih domaćih momaka nema ništa pa se za to domaće natjecanje dovode stranci. Tako je to išlo iz godine u godinu, sve dok donedavno nije ponestalo novca i za dovođenje dobrih stranaca na dva-tri mjeseca.
Košarka nam se svodi na to da u takvom amaterskom natjecanju izbacimo ponekog igrača kao što je Ukić, Tomić, Markota ili nekakav sličan talent koji će se prodati vani, i tamo klesati u igrača od kojeg bi Hrvatska reprezentacija mogla imati koristi.
Sve u svemu jedna jako tužna priča, kojoj se ne nazire kraj. Naime, košarka se sada igra isključivo zbog 20-ak klubova koji se natječu u Euroligi. U bogatim državama poput Španjolske ili Italije, mogu kvalitetno funkcionirati klubovi i van Eurolige isključivo zbog snage takvih liga i novaca koji se u njima okreće. Kod nas to nije moguće i zbog toga smo osuđeni na plakanje iz godine u godinu.
Za Hrvatsku bi bilo najbolje kada bi izašla iz svih regionalnih liga, pa i pod cijenu gubitka mjesta u toj Euroligi. Neka se igra prvenstvo na državnoj razini koje će opet privući ljudi. Splićanima će igrati da budu bolji od Zadrana, Zadrani da budu bolji od Zagrepčana, Zagrepčani da budu bolji od Splićana. Riječani, Brođani i Šibenčani će biti sretni ako skinu skalp velikima. Ljudi će zaboraviti na NBA i show koji nam se distribuira i polako će se vratiti interes za domaću košarku. Sa zanimanjem će rasti i njena kvaliteta.
Problem je što na to nikada neće pristati čelni ljudi saveza i vrhovnih institucija, koji su svjesni da se u takvim natjecanjima okreće puno manje novaca, a to direktno znači i puno manje prihoda njima.
Jedino u cijeloj toj politici mi nije jasna nesposobnost vodstva Cibone da tom klubu osigura blagostanje. Dobili su nešto o čemu su prije 15-ak godina mogli samo sanjati. Takvu povlasticu ne zaslužuje nitko u svijetu sporta, ali eto...oni su je dobili.
Spoznaja da nemaju za plaće i da prose okolo uistinu je otužna.
[uredio Hr - 23. ožujka 2010. u 19:31]
