Gornja četvorka ispod Europe

OSIJEK

Pozitivno: Osijek je ponovno uspio stvoriti igrače za koje su brzo zagrizli strani klubovi. Domagoj Vida karijeru će nastaviti u Bayeru iz Leverkusena, a Josip Knežević već je tijekom zime krenuo put Rusije. Naravno, svaka medalja ima dvije strane, pa uz pohvale za igračke kvalitete ide i upitnik - ne bi li bilo bolje da je, s obzirom na potražnju za Vidom, barem Knežević ostao?

Negativno: Posebno u proljetnom dijelu sezone, najveći je misterij osječkim igračima bio kako zatresti protivničku mrežu. A tu su prije svega zakazali napadači, čije su realizacijske zadaće na sebe morali preuzimati i vezni igrači.

Najbolji igrač: Kapetan Domagoj Vida odigrao je u bijelo-plavom dresu 27 utakmica, upisao četiri pogotka i nekoliko susreta bio najbolji pojedinac na terenu. Nametnuo se kao vođa osječke ekipe, sudjelovao u radu mlade reprezentacije i zakucao na vrata Bilićeve vrste. Naposljetku, za njegove su se usluge borili Bayer, Borussia (D), Sporting i Porto.

Najveće razočaranje: Lokalna rivalstva uvijek imaju posebnu težinu i kako god da Osječani zbrojili pluseve i minuse netom završenog prvenstva, sigurno će ih malo proganjati činjenica da je vinkovačka Cibalia natjecanje okončala - dva mjesta iznad.

Prognoza iz srpnja 2009.: Činjenica da su tri najbolja osječka igrača više ne stanuju u Gradskom vrtu jednostavno se mora odraziti na kvalitetu momčadi. Jedno je sigurno, posjetiteljima Gradskog vrta i ove će sezone trebati dosta živaca. Iz srpanjske perspektive, Osijek je odradio sasvim solidan posao zadržavši se tik ispod četvorke koja bi trebala predstavljati Hrvatsku u Europi.

Presuda: Ah, taj napad - Osijek je u 30 utakmica zabio 49 golova. Učinkovitiji su samo Hajduk s 50 i Dinamo sa 70, a momčadi Tomislava Steinbrücknera ostaje saznanje da su uz sve te pogotke promašili još "mali milijun" dobrih šansi. Stoga je teško ne žaliti za propuštenim i mora se živjeti pod dojmom da se zapravo moglo - još bolje.

KARLOVAC

Pozitivno: Rezultat, rezultat i samo rezultat. Na tu je kartu odlučio igrati trener Igor Pamić i apsolutno je pogodio. Pogled na tablicu sve ostalo baca u drugi plan i svaki član karlovačkog tabora ima pravo biti ponosan na učinjeno.

Negativno: Karlovac ne prati ugled pretjerano atraktivne, zaigrane momčadi. Defenziva im je svakako najveća vrlina, napadački im je učinak četvrti najslabiji u ligi. No, tu u igru uskače poslovica "cilj opravdava sredstvo" i pojedinačne interpretacije iste.

Najbolji igrač: Osim što je s pet prvenstvenih pogodaka podijelio titulu najboljeg strijelca u gradu na četiri rijeke s Enesom Novinićem, Zvonko Pamić sudjelovao je u velikom djelu najbitnijih karlovačkih akcija, dodavao i stvarao probleme protivničkim braničima. Naposljetku, njegove je kvalitete prepoznao i njemački Bayer iz Leverkusena, koji ga je u svoje redove doveo upravo zbog prezentacija u dresu Karlovca.

Najveće razočaranje: Tri kola prije kraja Karlovac je imao plasman u Europu u svojim rukama. U goste im je stigao Šibenik, no karlovački su nogometaši izgubili tu, naposljetku možda i najvažniju utakmicu sezone, rezultatom 2:0 i prepustili četvrto mjesto. S druge strane, kada je novom prvoligašu najveće razočaranje propuštena prilika za iskorak u Europu, to također dokazuje da je sezona bila uspješna.

Prognoza iz srpnja 2009.: "Vjerujem kako ćemo igrati zapaženu ulogu u prvoligaškom društvu", rekao je Pamić, dodavši da je pred Karlovcem najzahtjevnija sezona dosad, ali je uvjeren da će prevladati sve prepreke i "ploviti" mirnim putem. Rečeno - ne učinjeno, nego nadmašeno. Pamićeva se izjava promatrala u kontekstu izbjegavanja borbe za opstanak, a ovisno o raspletu slučaja "šibenska licenca" Karlovac bi ipak mogao uploviti i u Europu.

Presuda: Karlovčani su zaslužili pljesak za neočekivano dobar rezultat. Iznenadili su cjelokupnu nogometnu javnost, možda i sami sebe te zaradili status jednog od stabilnijih i jačih hrvatskih prvoligaša.

SLAVEN BELUPO

Pozitivno: Uz Hajduk i Inter, Slaven Belupo ima najveći broj strijelaca u svom klubu. Protivničke je vratare svladalo čak 16 koprivničkih igrača, koji su prilično ravnomjerno rasporedili svoj učinak, čime je suparnicima pri slaganju obrambenih taktika otežan posao. Precizni su bili i braniči i vezni igrači i napadači.

Negativno: Obrana Slaven Belupa najgora je u konkurenciji klubova koji su se borili za europska natjecanja. Štoviše, više su pogodaka primili samo kandidati za ispadanje - Inter, Zagreb, Međimurje i Croatia iz Sesveta, što je vrlo loš pokazatelj. Tomislav Pelin i Silvio Rodić po loptu su u svoju mrežu morali ići punih 45 puta.

Najbolji igrač: Čovjek od povjerenja trenera Zlatka Dalića ove se sezone zvao Mateas Delić. Eksplozivni i brzi mladić sa šest je golova postao i prvi topnik koprivničkog prvoligaša, a isticao se trudom i odgovornošću unatoč nevelikom iskustvu.

Najveće razočaranje: Razgovori o Europi ove sezone u Slaven Belupu neće nikoga usrećiti. Ljetni put Starim kontinentom okončao je norveški Tromsö nakon neopasnog Slavenovog uzvrata pred svojim navijačima, a potom nije izborena ni nova prilika za naredni pokušaj.

Prognoza iz srpnja 2009.: Glavni cilj novog stratega Farmaceuta opstanak je među najboljom četvorkom hrvatskoga nogometa, uz što bi bilo dobro poraditi i na skidanju "prokletstva gostovanja" koje se prilijepilo uz koprivničkog prvoligaša. Što se odlaska na gostovanja tiče, Koprivničani su se smjestili u zlatnu sredinu, ali opstanak među najboljom četvorkom ostao je miljama daleko. Konačno sedmo mjesto znak je da Slaven Belupo sljedeće godine jednostavno mora dati više.

Presuda: Izostanak plasmana u Europu u Koprivnici je ipak neuspjeh. Bolniji je utoliko što je prilika postojala čak i u završnim kolima unatoč prevelikom broju posrtanja u ranijim utakmicama, no momčad Zlatka Dalića ovoga puta nije ostvarila zacrtano.

LOKOMOTIVA

Pozitivno: Iako je sam ulazak Lokomotive u najviši razred hrvatskog nogometa izazvao ponešto kontroverzi, ugođaj koji je tijekom cijele sezone na Maksimiru vladao oko Lokomotive nogometu može činiti dosta dobroga. Glavne su teme uglavnom bile sportske: rezultat, igra, napredak mladih igrača i korektnost. Pritom je Lokomotivina mladost opravdala ukazano povjerenje.

Negativno: Ozljede. I lakši i teži problemi napadali su ekipu Roya Ferenčine od prve do zadnje utakmice, pri čemu su dugotrajnije oporavke iskusili i igrači poput Pivarića, Šimića, Kramarića, Muse, Maleša pa i Havojića u samoj završnici prvenstva.

Najbolji igrač: U plejadi Lokomotivine mladosti iskustvo je neprocjenjivo, a ono koje donose kapetan Željko Sopić i najbolji strijelac kluba Nino Bule stvarno čini prevagu. Bule je postigao 14 pogodaka i tako u pozitivan rezultat pretvarao silan trud svojih suigrača. Da nije bilo njegove realizacije bodovni bi konto sigurno bio siromašniji, a samim time i ukupan dojam Lokomotivine sezone.

Najveće razočaranje: Mladi moldavski reprezentativac Gheorghe Andronic predstavljen je kao buduće pojačanje - Dinama, te se očekivalo da u Lokomotivi pokaže bar dio raskoši svog talenta. Nažalost, Andronic se nije izborio za mnogo prilika ni u Lokomotivi, a ono vrijeme koje bi proveo na travnjaku bio je dosta pritajen. Ipak, za konačnu ocjenu njegovih mogućnosti treba mu dati još prostora.

Prognoza iz srpnja 2009.: Lokomotiva je ušla u društvo najboljih momčadi hrvatskog nogometa, a sudeći po momčadi - u njemu bi mogla i ostati. Vrlo je lako moguće da baš Lokomotiva bude jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg izdanja naše prve lige. Lokosi su ispunili potencijal, nakon neugodnog početka skupili su glave i uistinu pokazali što znaju i umiju.

Presuda: Ovako mladi i uglavnom neiskusni zaradili su nemale komplimente i odigrali su jednu sjajnu sezonu, što bi trebalo značiti da bi sljedeće godine mogao biti vidljiv i novi napredak. Koliko god zaslužili brojne pohvale, one im ujedno moraju biti poticaj za nastavak marljivog rada.