MMA desetljeće: Najbolji od najboljih Vol.3

Ostale kategorije:
1. Anderson "The Spider" Silva (25-4)
Ako je Fedor najbolji svjetski borac, onda je ovaj čovjek definitivno na vrlo čvrstom drugom mjestu. U srednjoj kategoriji je nepobjediv, u poluteškoj je tehnički apsolutno premoćan i jedina preostala enigma je kakav bi bio u boksu. Baš u je tom sportu i doživio taj unikatni nokaut i to u prvoj borbi u životu nakon čega je shvatio da je ipak bolje okušati se u slobodnoj borbi. Karijera mu je oduvijek išla isključivo uzlaznom putanjom i jedini borac koji ga je nadjačao možda je i njegov najlakši ispit ikada, Daiju Takase (skor 9-13). To je bio razlog za vjerovanje da kod Silve postoji nekakva vrsta podcjenjivanja, no zapravo, time se kasnije jedino okoristio Ryo Chonan i to potezom koji se viđa jednom u tisuću borbi. Nakon Cage Rage naslova i trostruke obrane, Silva dolazi u UFC i već u drugoj borbi osvaja pojas kojeg drži već tri godine uz peterostruku obranu istog. Koljena (Rich Franklin x2 i Chris Leben), poluge i gušenja (Dan Henderson i Travis Lutter) i tehnički savršeni udarci (Forrest Griffin, Nate Marquardt i James Irvin) pokazuju koliko je širok spektar Brazilčevih pobjeda. Najsvestraniji i uz velikog Rusa najsamopouzdaniji borac bez obzira na sve izazove uvijek pokaže još više i iz tog razloga je broj jedan na ovoj ljestvici. Sljedeći, a možda i posljednji okršaj prije umirovljenja je onaj sa Vitorom Belfortom i ako se Silva čak i ranije odluči za odmor nitko mu neće zamjeriti jer je ostvario sve što veliki borac ostvariti mora - velike naslove, nepobjedivost i rapidan napredak iz borbe u borbu.

2. Georges "Rush" St-Pierre (19-2)
GSP je i kao čovjek i kao sportaš definitivno pravi borac. Nakon što su ga maltretirali lokalni klinci, on je poput Brucea Leea odlučio zauvijek prekinuti tu praksu. Da bi nastavio treninge i školovanje, radio je kao smetlar i izbacivač, a talent mu je bio toliko nevjerojatan da je u rekordnom vremenu, drugoj profi borbi, osvojio pojas srednje kategorije UCC organizacije, te ga je kao 21-godišnjak dva puta i obranio. U UFC dolazi kao velika nada, nakon samo dvije pobjede dolazi do borbe za naslov koju zbog nedovoljnog iskustva gubi od legendarnog Matta Hughesa. No već tada se vidjelo da ovom čovjeku nitko ne može trajno stati na put. Pet pobjeda u nizu i dolazi revanš sa Hughesom kojeg rješava nokautom i napokon uzima toliko željeni pojas. Ipak, pretjerana samouvjerenost dolazi na naplatu, te GPS gubi naslov već u sljedećoj borbi gdje ga Matt Serra uspijeva nokautirati. To je još jednom dokazalo da ovaj čovjek sve u svom životu mora ostvariti trudom, kao i da je talent bez 100%-tnog truda nedovoljan. Jasno, kasnije opet pobjeđuje Hughesa, nokautira Serru za povratak pojasa, po drugi puta nadmašuje B.J. Penna, te sveukupno tri puta potvrđuje svoju dominaciju. Sljedeći u nizu će biti Britanac Dan Hardy koji je uvjeren da ima šanse, a GSP vjerojatno ima i potrebu da povede sa 2-1 protiv Serre, što znači da ovaj kanadski 28-godišnjak ipak ima još volje i entuzijazma za niz odličnih borbi.

3. Matt Hughes (43-7)
Najvrjedniji eksponat iz radionice Amerikanca hrvatskog podrijetla, Pata Mileticha, ovaj hrvački velemajstor godinama pokazuje svoje mogućnosti na nesreću poraženih protivnika. U razdoblju od samo tri godine (1998.-2001.) imao je nevjerojatne 33. borbe čime drži rekordni broj nastupa u tako kratkom vremenu. Interesantno je to da je prvi UFC naslov osvojio na način da je u nesvijesti nokautirao Carlosa Newtona. Naime, uhvaćen u triangle choke svog protivnika diže u zrak i udara njegovim tijelom od pod. Vječno pitanje će ostati da li je Matt sam bio u nesvijesti pa je pad izazvan upravo time, a tako nešto je priznao i medijima. Nedugo zatim korektno je pružio uzvrat Kanađaninu i naravno, pojas ostaje oko njegovog struka. Pet puta brani naslov, sve do borbe sa B.J. Pennom. Nakon toga vraća naslov spomenutom pobjedom nad GSP-om, uzvraća Pennu za poraz, no onda dolazi GSP u najboljem izdanju i ta dva pokušaja za ponovno osvajanje pojasa ostaju samo na pokušajima. Snagu za nove izazove pronalazi nakon šoua "Ultimate Fighter" gdje si priskrbljava rivalstvo sa imenjakom Serrom. Tu borbu dobiva sudačkom odlukom i u četvrtom mjesecu sljedeće godine očekujemo veliki sraz dviju legendi u kojoj drugu stranu ringa drži jedan od pionira novijeg MMA sporta, Renzo Gracie. Velika dvojba je bila u tome koga staviti na treće mjesto i samo nijanse su presudile da Hughes osvoji mjesto niže od GSP-a, no i to je vrlo visoka pozicija u enormnoj konkurenciji.

4. Dan "Hollywood" Henderson (25-7)
Veteran Dan Henderson u svojoj velikoj karijeri osvajao je UFC 17 turnir, kao i PRIDE "Grand Prix", uz PRIDE pojas velter i srednje kategorije. Mnogi ga ponajviše hvale zbog vrhunski osmišljene taktike pred borbe, strateški čvrsto hrvačko zaleđe uz vrlo solidnu boksačku tehniku. Takva pozadina nije čudna s obzirom na njegove klupske sparing partnere među kojima su Randy Couture i Matt Lindland. Iz toga proizlazi i veliki broj pobjeda odlukom sudaca (13) od kojih je čak 8 ostvareno "napetom" sudačkom odlukom. No, i tako je prvi pobijedio jednog Minotaura i Renata Sobrala, jedini je nokautirao Renza Graciea i Murila Bustamantea, a da uz sve to sam nikada nije bio nokautiran. Najveći poraz mu je gubitak obiju pojasa prilikom ujedinjavanja dviju organizacija koje su obilježile njegovu karijeru, no to ipak nije previše uzdrmalo samopouzdanje ovog čvrstog borca. Naime, nakon toga po prvi puta uspijeva nokautirati Michaela Bispinga te potvrđuje renome čovjeka protiv kojeg apsolutno uvijek morate izbaciti i zadnju kap znoja. Između opcija borbe za UFC velter pojas ili sučeljavanja sa Jakeom Shieldsom, odnosno, Gegardom Mousasijem, a nakon eventualne pobjede i sa Fedorom, on bira ovu drugu, te potpisuje za Strikeforce. Ova posljednja solucija bi svima bila veliki magnet i možebitni okršaj godine, a kako će Dan "nabiti" kilažu? To ćemo prepustiti njemu jer s obzirom na ekipu s kojom trenira, neće biti problema...

5. B.J. "The Prodigy" Penn (15-5-1)
Baby Jay Dee je jedan od onih ljudi s kojima nikada ne znate koliko će dobar biti kao niti koliko će imati kilograma. Ta enigma najčešće završi osvajanjem naslova ili u lakoj ili u velter UFC kategoriji. A o njegovim mogućnostima najbolje govori činjenica da je nakon samo tri godine kontakta sa brazilskim Jiu-Jitsuom postao prvi nebrazilac osvajač svjetskog prvenstva u diviziji crnog pojasa. No, upravo ga u tom detalju stručnjaci razdvajaju od klase Georgesa St-Peirrea. Vještina je ista, vjerojatno i veća, no kao što smo naglasili, talent nije dovoljan ukoliko ne uložite maksimum truda. Taj trud je potvrđen pobjedom nad Hughesom i osvajanjem velter pojasa kao i u slučaju kada je ostao nenokautiran u srazu sa Lyotom Machidom iako je imao čak 16 kilograma manje. Velter ipak nije njegova najjača strana što je kasnije pokazano porazom (iako tijesnim) od GSP-a i nokautom od Hughesa u revanšu. U lakoj kategoriji je dvije klase iznad svih, pogotovo kada želi trenirati punom snagom. Ponovni okršaj za velter kategoriju je izgubio i to od svoje rak-rane, GSP-a, kojega je kasnije optužio za "kupanje" u vazelinu prije borbe, te ilegalne supstance u njegovom organizmu što ga čine nadčovjekom. Uz takve zanimljive izjave u karijeri izvan ringa posjeduje i optužbu za udaranje policajca, kao i nepredvidljivo ponašanje i neprofesionalnost prilikom poštivanja potpisanih ugovora. Da nema takvih vratolomija u karakteru i volji možda bi danas bio i broj jedan na ljestvici, no i ovakav pokazuje "ono nešto" što drugi nemaju i veliki napredak u treningu vidljiv nakon pobjede protiv Diega Sancheza daje naslutiti još jedan budući pokušaj protiv velikog kanadskog rivala.

Nakon triju rekapitulacija MMA desetljeća možemo s ponosom zaključiti da je ono najbolje tek pred ovim sportom i da pravi uzlet popularnosti među širokim masama nije bio u krvavim počecima ove vještine, već upravo u organizaciji specifičnih pravila koja razdvajaju vrhunski užitak od gladijatorske i ulične borbe. Sam izbor nije bio nimalo lagan jer su deseci boraca ostali izvan top pet svojih kategorija što dokazuje i rastuću kvalitetu. Nekada je vrhunski borac u svom matičnom sportu mogao bez problema pobjeđivati nedorađene protivnike u slobodnoj borbi dok danas stasa nova generacija boraca koji od malih nogu treniraju i specijaliziraju isključivo MMA i kod njih ne postoji slaba strana unutar borilačke arene. Ta arena je sljedeća faza razvoja sporta. Nekada je ring bio isključiva razlika između sporta i tučnjave i svi kritičari su najavili MMA propast nakon propasti ringa. Desilo se upravo suprotno. Oktogon iliti kavez postaje normalan dio svake dvorane i strategija, tj. ponašanje boraca u takvom okružju može često biti presudno ukoliko je izjednačena borba. Uključivanje psihologa, nutricionista, veliki broj trenera i sparing partnera, menadžeri... Ovo je možda jedina naznaka kada trebamo reći - Oprez! Jer novac nažalost kvari ljude, mnogi sportovi su zbog zakulisnih igara pali na atraktivnosti i samo se nadamo da trend "čudnih" sudačkih odluka nije stalan, a ekspanzija je ionako zajamčena. Za kraj, jedno obećanje - krajem 2019. ćemo s pravom proširiti izbor na top 10 boraca i nadam se da će barem još toliko boraca ostati neuključeno u izbor zbog nedostatka mjesta i iznimne kvalitete...