Tenis

Spasibo, Marat!

Ante Jukić • četvrtak, 12.11.2009.
Spasibo, Marat!
Foto: EPA

Argentinac Juan Martin Del Potro spustio je u srijedu zastor na jednu veliku tenisku karijeru. Iako se mnogi ljubitelji ovog sporta još uvijek potajno nadaju u suprotno, Marat Safin više je puta jasno i glasno rekao kako mu je ovo posljednja sezona na Touru, koja je, gle sudbine, okončana u pariškom Bercyju, dvorani gdje je ruski čarobnjak s reketom uvijek pružao sjajne partije...

Marata Safina možda nitko neće proglasiti najboljim tenisačem svih vremena, rijetki će ga čak i staviti u širi krug izbora za tu laskavu titulu, no jedno je sigurno - svjetski tenis ostao je ovog tjedna bez velikog igrača. Igrača koji je proteklih deset godina oduševljavao svojim teniskim umijećem, ali i osobnošću koja je rijetke ljubitelje bijelog sporta mogla ostaviti ravnodušnima.

Marat u brojkama

Rođen: 27.01.1980. (Moskva)
Omjer pobjeda i poraza na Touru: 422-267
Osvojeni turniri: 15
Osvojeni Grand Slamovi: 2 (US Open 2000. i AO Open 2005.)
Davis Cup naslovi: 2 (2002. i 2006.)
Najviši plasman na ATP ljestvici: 1. (20.11.2000.)

Želite li nekog neupućenog čovjeka upoznati s likom i djelom ovog ruskog virtuoza s reketom, jednu stvar možete odmah zaboraviti - statistiku. Naravno, 15 osvojenih turnira, od čega su dva, Australian i US Open, iz kategorije onih najvećih, prvo mjesto na ATP ljestvici i dva Davis Cupa dostignuće su koje bi vjerojatno svaki golobradi mladić potpisao prije ulaske u profesionalne vode, no Marat Safin bio je puno više od toga. Neki će reći kako se u njemu krio kapacitet za desetak Grand Slam naslova, drugi su spremni ići i korak dalje tvrdeći kako je Marat karijeru jednostavno morao završiti kao jedan od najvećih tenisača u povijesti, ali to sad i nije toliko važno. Što bi bilo, kad bi bilo, nikad nećemo saznati. Uostalom, da je bio drugačiji, to jednostavno ne bi bio Marat kakvog smo kroz sve ove godine upoznali.

I Rusi svog Ivaniševića za utrku imaju

Legenda o osebujnom Moskovljaninu započela je 1998. godine na zemljanim terenima Roland Garrosa. Tada široj javnosti nepoznati 18-godišnji Rus, u prvom je kolu šokirao velikog Andrea Agassija, da bi onda u drugom "skinuo" još jednog velikana, branitelja naslova Gustava Kuertena. Nakon pobjede nad Vacekom u trećem kolu, Maratov pariški tjedan iz snova "zapeo" je na domaćem adutu Cedriceu Piolineu, no više nego o Francuzu, svi su svjetski mediji po završetku tog dvoboja pričali o još jednoj briljantnoj partiji čuda iz Rusije. Razorni udarci koji čiste linije sa svih dijelova terena, temperament i emocije, ruka koja jednostavno može sve - sumnje nije bio ni najmanje, Pariz je tog tjedna vidio budućeg najboljeg igrača svijeta, bilo je samo pitanje vremena...

Predodređen za tenis

Marat je tenis počeo igrati sa šest godina, u moskovskom klubu kojeg je vlasnik bio njegov otac Miša. Da stvar potpuno ostane u obitelji, pobrinula se majka Rausa Islanova, koja je ispočetka trenirala Marata, a potom i njegovu mlađu sestru Dinaru. Kao što je slučaj s mnogim ruskim teniskim talentima, Safin je vrlo mlad (13 godina) napustio svoju rodnu zemlju i otišao u bijeli svijet u potrazi za boljim uvjetima za trening. Njegovo odredište bila je Španjolska, pa otuda i odlične Maratove igre na zemljanoj podlozi.

Safinov streloviti uspon prema vrhu svjetskog tenisa vrhunac je doživio 2000. godine. Trijumf na jakom turniru u Torontu krajem srpnja bio je savršena najava za nadolazeći US Open, koji je definitivno potvrdio raskoš Maratovog talenta. "Jednostavno, nisam mu mogao ništa. U ovom trenutku, on je bez konkurencije najbolji igrač svijeta", zborio je legendarni Pete Sampras nakon finala u kojem je osvojio tek deset gemova (6:4, 6:3, 6:3). Poslije slavlja na vrućem betonu New Yorka, Safin je do kraja godine u džep stavio i titule u Taškentu, Stuttgartu i Parizu (Bercy), te polufinale Masters Cupa u Lisabonu, što mu je bilo dovoljno za preuzimanje prvog mjesta na ljestvici po završetku sezone.

Pobjeda nad velikim Samprasom u finalu US Opena

Sa samo 20 godina na leđima, Marat je imao cijeli teniski svijet pod nogama i, barem se tada tako činilo, dugi niz godina na na čelu ATP karavane. No, velika medijska pozornost i slava koji su došli praktički preko noći bili su previše za njega. "Nakon niza godina provedenih u anonimnosti, odjednom sam postao prvi igrač svijeta, i to s popriličnim bankovnim računom. Netko bi se s time drugačije nosio, no ja to tada jednostavno nisam znao", govorio je Safin o tim danima svoje karijere. Da stvar bude još gora, pobrinule su se ozljede, tako da su prve tri godine novog stoljeća prošle bez nekih značajnijih rezultata. Spomenuti treba tek dva bljeska u 2002. - finale na Australian Openu (izgubio od Thomasa Johanssona), te osvajanje Davis Cupa s Rusijom (u finalu bolji od Francuske).

Wimbledon (ga) nije volio

Iako je imao sva potrebna oružja za igru na travi, Marat se nije posebno dobro osjećao u Wimbledonu. Četvrtfinale iz 2001. godine (izgubio od Ivaniševića) i polufinale iz 2008. (bolji je bio Federer) njegovi su najbolji rezultati na travi All England Cluba, s kojom nikako nije mogao na zelenu granu. "Jednostavno, tu se ne osjećam dobro i lagao bih kad bih rekao da se pretjerano radujem dolasku u Wimbledon", znao je Marat lansirati rečenice koje baš i nisu bile melem za uši britanskih ljubitelja tenisa, naviknutih da o njihovom ponosu svi igrači redom govore o superlativima.

Kada je 2004. godinu otvorio drugim finalom u Melbourneu (ovog puta bolji je bio Federer), izgledalo je kako se Safin polako vraća tamo gdje mu je mjesto - u sam vrh svjetskog tenisa. Vrlo dobru sezonu začinili su trijumfi na AMS turnirima u Madridu i Parizu (u Bercyju se Marat uvijek osjećao odlično, slavio je u toj kultnoj pariškoj dvorani čak tri puta), te polufinale na završnom turniru najbolje osmorice (Houston), koji su bili prava uvertira za jedan od najzvjezdanijih trenutaka karijere.

Treći nastup u finalu Australian Opena konačno je bio sretan za Safina, no više od pobjede nad Lleytonom Hewittom, ljubiteljima tenisa u sjećanju je ostao polufinalni ogled s Rogerom Federerom. Nakon pet setova epske borbe i svemirskog tenisa, Safin je ipak uspio slomiti velikog Švicarca, u meču koji definitivno zauzima mjesto među pet najboljih svih vremena.

Safin pobjeđuje Federera u epskom polufinalu Australian Opena

Godine nakon tog čarobnog Australian Opena iz 2005. godine pokazale su kako smo tada zapravo svjedočili vrhuncu Maratove karijere, budući da su kola poslije toga krenula silaznom putanjom. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da Safin nakon slavlja u Melbourneu nije više uzeo nijedan naslov na Touru. Konstantni problemi s ozljedama, nemotiviranost i zasićenje načinom života koje donosi profesionalni tenis, velikog su Rusa polako gurale prema mirovini, a razmišljanje mu nisu pokolebali ni kratkotrajni bljeskovi, koji su pokazali kako u njegovoj ruci još ima dinamita.

Santoro kao "crna mačka"

Pitate li Safina koji mu je igrač posebno zadavao glavobolje tijekom karijere, dobit čete neočekivan odgovor. Omaleni Francuz Fabrice Santoro dobio je čak sedam, od devet međusobnih dvoboja s nepredvidljivim Rusom, i jedan je od igrača kojeg Marat nipošto nije volio vidjeti s druge strane mreže. "Ne volim ga vidjeti ni na slici u novinama", često je ruski tenisač znao reći za svoju "crnu mačku".

Jedan od takvih bilo je drugo osvajanje Davis Cupa (2006.) finalnim slavljem protiv Argentine, u koje je Safin ugradio dva boda - drugog je dana u paru s Tursunovim doveo svoju reprezentaciju do vodstva 2:1, da bi dan kasnije, u petom i odlučujućem meču velikog finala, pobijedio Acasusa i osigurao Rusiji drugu Salataru nakon raspada Sovjetskog Saveza. Drugi put Marat je svoj veliki potencijal pokazao na Wimbledonu 2008. godine, kada je u prvom kolu iznenađujuće izbacio Novaka Đokovića, te potom stigao sve do polufinala, gdje ga je zaustavio Federer. No, kao što smo već rekli, bile su to ipak samo trenuci nadahnutosti asa koji je ovog tjedna odigrao svoje posljednje mečeve u svijetu profesionalnog tenisa.

"Leteći" Marat iz dvoboja s Davidom Nalbandianom u Madridu 2006.

Svjedoci smo u povijesti bili reaktiviranju karijera mnogih velikih igrača i igračica, no male su, gotovo nikakve, šanse da ćemo taj film gledati i u Maratovom slučaju. Penjanje na Himalaje, snimanje filmova u Hollywoodu, ili možda ostanak u tenisu u nekoj od funkcija? Što će raditi nakon igračke karijere, to trenutno samo on zna, no ne sumnjamo da će ostati onaj isti Marat kakvog smo upoznali kroz sve godine. Poseban, jedinstven, neponovljiv. I kad onako fantastično ruši velikane poput Agassija, Samprasa i Federera, i kad gubi od nekog anonimca za kojeg su čuli samo najzagriženiji teniski zaljubljenici...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • rios12.11.2009. u 10:54
    Lijepi članak, dostojan ovako velikog igrača kakav je bio Marat...Stoji da on nebi bio Marat da nije ovako završio karijeru, ali svejedno smatram da je bio prevelik potencijal u odnosu na to koliko je od njega izvukao...Od 2005. nije osvojio turnir, što zvuči malo porazno za igrača koji je tada... [više na forumu]
    rios
  • Gomez6912.11.2009. u 09:34
    i on i santoro, legende. sljedeće godine će nam faliti...
    Gomez69