Mlađi brat namučio neuvjerljivi Dinamo

Dinamo je neokrznut prošao svoje prvo gostovanje u Maksimiru. Lokomotiva je odigrala ulogu domaćina, ali i ulogu osme Dinamove žrtve u prvenstvu. Sastavu koji dobrim dijelom čine igrači iz Dinamove škole presudio je pogodak Marija Mandžukića.

Lokomotiva se neočekivano dobro postavila na terenu. Premda su aktualni prvaci Hrvatske od prve minute pokazali tko je gazda na Maksimiru, igrači Roya Ferenčine strpljivo su se branili i malo po malo odmicali nogometaše u zlatnim dresovima sve dalje od svog gola.

Naravno, Dinamo je stvarao prilike: već je u drugoj minuti Pedro Morales uspio promašiti nemoguće. Idealnu mu je loptu servirao Dimitrios Papadopoulos, ali je čileanski reprezentativac prebacio prazan gol. Ivan Kelava uspješno je obranio udarce grčkog napadača i Ilije Sivonjića, koji se često mučio s kontrolom lopte.

Nominalnim domaćinima trebalo je dvadesetak minuta da barem nakratko prebace igru na protivničku polovicu, no to im je bila zaslužena nagrada za discipliniranu igru u obrani. Pritom je kapetan Željko Sopić neumorno pomagao svojoj posljednoj liniji i (pre)čvrsto pazio na Pedra Moralesa, glavnog Dinamovog kreatora.

Mario Mandžukić osvanuo je nakon pola sata igre, pucavši glavom pored gola, a u 38. minuti Morales je dobio priliku zaprijetiti Kelavi iz slobodnog udarca s približno 25 metara. Izveo je to gotovo savršeno - Lokomotivu su spasili Kelavin dodir i prečka. I kada se činilo da će Lokosi postati jedina ekipa uz Zadar koja je s Dinamom održala "nulu" na poluvremenu, vodeća je momčad HNL-a postigla zgoditak.

Opet je Morales precizno ubacio s desne strane, a sam je u skoku ostao Mario Mandžukić i lakoćom spremio loptu u mrežu za 1:0. Sudac Dalibor Mlakar nekim se odlukama nije proslavio, ali je bez problema odmah potom odsvirao kraj poluvremena. U nastavku ništa novog - Dinamo je kontrolirao igru, ali se Lokomotiva nije predavala.

No, Jurčićevi su igrači sve rjeđe prijetili Ivanu Kelavi - najbliže je tome došao Morales iz tko zna kojeg prekida, no ovoga puta nije uspio zaobići živi zid. S druge strane, Dinamov se podmladak u plavo-bijelim dresovima ohrabrio i upustio se u slaganje ponekih napadačkih akcija te tako održavao kakvu-takvu zanimljivost na uobičajeno neugodno praznom maksimirskom stadionu.

Ulasci Sammira i Andreja Kramarića nakon 45 minuta nisu donijeli ništa pozitivno u Dinamovoj igri, koji je kako je vrijeme sve više odmicalo imao sve manje i manje ideje kako doći do drugog gola. Ferenčina je namirisao priliku da izvuče barem remi te se njegova momčad počela otvarati, a on je uveo i Tomislava Havojića te usamljenom napadaču Buli pridružio Dalibora Pandžu.

U 74. minuti ponovno je na površinu isplivala ljubav Pedra Moralesa i okvira gola. Opalio je s dvadesetak metara, a lopta se ovoga puta odbila od stative, u čemu je svoje prste (doslovno) opet imao Ivan Kelava. Bila je to posljednja Moralesova akcija na susretu, ubrzo ga je Jurčić zamijenio Adrianom Calellom. Priliku je u posljednjih 12 minuta dobio i mladi Albanac na posudbi u Lokomotivi, Emiljano Vila.

U samoj završnici bilo je gusto i pred Filipom Lončarićem, ali su Robert Kovač, Tomislav Barbarić, a zatim i Etto - uz malo sumnje u igranje rukom - raščistili i spriječili bilo kakvo iznenađenje, dok je Sivonjić propustio stopostotnu prigodu za 2:0.

U drugoj minuti sudačke nadoknade bodove je Dinamu spasio čuvar mreže Filip Lončarić, nakon izvrsnih pokušaja Bule i Hercega. No, Lokomotiva može biti iznimno zadovoljna svojom prezentacijom, neovisno o gubitku bodova. Dinamu, pak, ostaje dosta prostora za napredak prije gostovanja u Rumunjskoj.