Dinamova šetnja, Štimac pred Poljudom

Između HNL-a i Europe

Dinamo je prejak za 1. HNL, preslab za ozbiljne uloge u Europi. Kako u toj "međuzemlji" pronaći realne ciljeve i ambicije?

Dinamove ambicije jednostavno se ne mogu svesti na Prvu HNL, jer kao što su poigravanja s Istrom, Međimurjem i Croatijom pokazala, Modri će u najvećem broju kola imati laganu šetnju Ligom 16. Jednostavno, Dinamo kvalitetom odskače iznad svojih protivnika, pa čak i kad odigra neozbiljno poput prvih 45 minuta u Kranjčevićevoj - vodi. Kako tek izgleda kada Dinamo igra u višoj brzini, znaju recimo Istra, ili Sesvećani koji su cijelo drugo poluvrijeme proveli parkirani u svom šesnaestercu, nerijetko i petercu.

S druge strane medalje, pak, stoji Europa u kojoj postoji cijeli niz klubova koji ulažu jednako (ili više) od Dinama, koji imaju jednako (ili više) kvalitetne igrače, koji također imaju pobjedničke navike iz svojih liga, i koji, najčećše, imaju više euro iskustva i, budimo bolno iskreni, kvalitetnije stručne kadrove.

Podcjenjivački je kada se kod nas o Red Bullu (i sličnim protivnicima) govori kao "prosječnima", kao da bi Dinamo iz nekog razloga trebao biti bolji od tog prosjeka pa je neuspjeh u tom srazu ispasti. Realno, po čemu je Dinamo iznad tog Red Bulla? Red Bull je, zapravo, protivnik baš po mjeri Dinama, kojem se ne treba smijati niti ga podcjenjivati. Jasno da su Austrijanci lošiji od Barcelone ili Manchestera, ali zar im je Dinamo blizu? U 3. pretkolu ispao je i jedan Šahtar, a da je od tog istog rumunjskog predstavnika ispao Dinamo cijela sezona bila bi ocijenjena neuspješnom.

U tom svijetu Dinamu je teško biti uspješan - malo je prilika za pravi uspjeh, ogroman pritisak je na par utakmica koje obično igrate s podjednakim protivnikom, a ako izgubite - ostaje samo HNL. Za koju bi bila dovoljna i (puno) manja ulaganja. Stvoren je klub koji u svakom smislu odskače od naše lige, ali Dinamova prosječnost u Europi najviše će reći upravo o - HNL-u. To potvrđuju i rezultati drugih klubova izvan granica Lijepe naše. Dinamu će trebati još dosta pameti, ulaganja, skautinga i pogođenih pojačanja (uz domaće talente) kako bi iz domaće kaljuže ozbiljno zagazio na europske travnjake. Štimac pred vratima

Prošlog tjedna u opisu stanja u Hajduku upotrijebio sam riječ "katastrofa". Koju onda riječ upotrijebiti za tekst sedam dana kasnije, kad je završio Hajdukov europski put, a suparnik s lijeve strane ekrana pobjegao na 8 bodova prvenstvene razlike?

Treći trener u tjedan dana. Miše u nedjelju, Kalinić u četvrtak, Španjić u nedjelju. I tri poraza. Lijepa slika "novog Hajduka" pokidana je za manje od godinu dana, a klub se opet nalazi na početku. U rasulu. Bez obzira što se uprava na odlasku tješi "dobrom financijskom ostavštinom", navijače novci ne zanimaju. Samo bodovi.

Slaven je već četvrti klub koji je razgolitio i iskoristio svu nemoć Hajdukove momčadi. U pet službenih utakmica ove sezone Hajduk je postigao tri pogotka. Jedan je bio autogol, drugi je bio čisti poklon obrane, treći je pao iz slobodnog udarca. Igrači koji primaju stotine tisuća eura ne mogu spojiti nekoliko uzastopnih dodavanja, niti izbaciti svog napadača u situaciju za pogodak. Kakav god on bio.

Kako to obično u Hajduku biva, razbježali su se svi osim igrača, "moralna odgovornost" Mišu, Peroša i ostale spasila je novih stresova. A igrači i dalje glavinjaju, sramote dres u kojemu je satkana velika povijest velikog kluba, a javnost bi ih trebala žaliti jer im "nije lako igrati pod pritiskom". Zamislite kako li je tek raditi po cijele dane za 2.000 kuna koje ne znate hoćete li dobiti. Ne, pustite njih. Ne znaju oni što je pritisak.

Poraz u Koprivnici zasigurno je dolio još gomilu hranjivog materijala na ideju povratka Igora Štimca u Hajduk. Njegova "čvrsta ruka" trebala bi valjda biti zalog za red, rad i stegu u Hajdukovoj svlačionici. Iako dosad nije bilo jasno zašto je baš Hajdukov čovjek toliko inzistirao na proširenju HNL-a na 16 članova, sad je jasno da je Štimac zapravio bio vizionar. Da se igra Liga 12, Hajduk bi danas bio "ispod crte".