Nakon nes(p)retnog, ali ipak zasluženog poraza od 2:1 na Kantridi, Riječani su se uputili u Harkiv na put bez nade, tim više što su bili lišeni usluga najboljih igrača, Anasa i Ahmada Sharbinija. Kada tomu pridodom i druge izostanke, poput Fernandezovog, jasno je da se Riječani nisu imali čemu nadati u Ukrajini, koliko god sportski zvučalo ”idemo probati pa što bude”.

Metalist je, međutim, preozbiljan protivnik da bi si dopustio nekakvo opuštenje, pa su Ukrajinci već u 12. minuti praktički potvrdili prolaz dalje. Nakon ubačaja s desne strane, Mance je uspio tek slabo odbiti loptu na 10-ak metara, odakle Gueye Papa efektno, ”polu-škaricama”, zabija za 1:0.

Domaćin je lako gospodario terenom, u potpunosti dominirao posjedom lopte, a istureni Gerc gotovo da se nije sastao s loptom. No, Rijeka se ipak časno branila, pa osim nekoliko pokušaja opasnih Eremenka i Lysenka, Ukrajinci nisu složili tko zna koliko pravih šansi.

Navijače su ipak razveselili u 60. minuti vrlo lijepim pogotkom. Eremenko je izveo korner na vrh šesnaesterca odakle Oliynk krasnim udarcem pogađa gornji desni kut za 2:0.

Rijeka je do kraja pokušala doći do počasnog pogotka, no protiv čvrstih Ukrajinaca to nije išlo, Metalist je do kraja odigrao ozbiljnu utakmicu.

Od hrvatskih predstavnika u 3. pretkolu Europske lige, Rijeka je ipak imala nedvojbeno najsnažnijeg suparnika, pa ovaj rezultat nikako ne spada u red onih traumatičnih. Ispadanje od Metalista ne može se smatrati neuspjehom, štoviše, s obzirom na okolnosti, Rijeka je to barem učinila na pristojan način, za razliku od sramote koju je priredila svojim navijačima u Luksemburgu.

Rijeka sada može prebaciti fokus na HNL, odnosno prodaju Sharbinija (jednog ili obojice), kako bi se spasila klupska blagajna.