Ban Boban i(li) Poglavica Niko

IGRAČKI PUT
Igrački put Zvone i Nike vjerojatno nije mogao biti različitiji. S jedne strane "maženi i paženi" i nekoć najmlađi kapetan u povijesti Dinama, igrač predodređen za velika djela, s talentom par-excellance. Na drugoj strani radnik i ratnik ponikao u malom berlinskom klubu, bez ikoga da mu "čuva leđa", bez ičeg poklonjenog u karijeri i životu. Boban je oduševljavao imaginacijom poteza, Kovač neviđenom upornošću i borbenošću.

KARIZMA
Ljudima koji ne vide reprezentaciju izbliza, teško je dočarati što je Niko Kovač predstavljao u toj momčadi. Niko ne treba podizati glas da bi ga se čulo ili slušalo. Pristojan, miran i nenametljiv čovjek svojim prvim korakom na zeleni travnjak postaje ratnik koji će "poginuti" za svakog svog "vojnika". O Bobanovoj karizmi ne treba niti trošiti riječi. Igraču koji je sa 17 godina postao kapetan Dinama i od 51 nastupa za reprezentaciju samo triput nije bio kapetan, najbolje govori činjenica da ga je Milan želio u svojim odajama do kraja, pa i nakon karijere.

KLUBOVI
Boban je vrhunac karijere imao u Milanu, Niko u Bayernu. Igrali su na najvišoj klupskoj razini gotovo čitavo desetljeće, igrajući Ligu prvaka i osvajajući domaće trofeje.

POŠTOVANJE SUIGRAČA
Iako nisu bili ni izbliza najglasniji članovi momčadi koje su vodili, Zvone i Niko uživali su apsolutno poštovanje suigrača, od kojih su mnogi bili veći i bolji igrači. Iako je Davor Šuker najprepoznatljiviji sinonim za Hrvatsku na svim meridijanima i paralelama, Bobanova je riječ bila zadnja u svlačionici. Iako su Eduardo i Modrić zadivili svijet svojim mogućnostima i ostvarili najveće tranfere u hrvatskoj povijesti, pored Kovača su izgledali i ponašali se kao dječaci ispred učitelja.

SNAGA REPREZENTACIJE
Boban je uz sebe imao pravi skup zvijezda, kojima bi u nekim drugim uvjetima i na nekom drugom mjestu vjerojatno bilo prilično teško upravljati. No, osim malih i normalnih "problemčića", nikad se nisu pojavili neki unutarnji sukobi koji su česti na mjestu gdje je toliko igrača tolike klase. Niko u "svojoj" svlačionici nije imao takve planetarne zvijezde, no posložiti 20-ak karakterno različitih individua da budu fokusirani samo na jedan cilj i uvijek daju svoj maksimum, nije nimalo lagana zadaća.

HRVATSKA
Obojica su iznimno vezana uz Domovinu, što su dokazali na brojnim primjerima koji često nisu pompozni i javni. Početak Bobanove karijere obilježio je napad na "milicionera" u prekinutoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde, zbog čega su "finom i pristojnom dečku" zatvorena mnoga dotad otvorena vrata. Kovač je u ranim dvadesetima dobio ponudu igrati za njemački "elf", no niti sekunde nije dvojio ili "vagao". Nijemcima se pristojno zahvalio i poručio da će radije cijelu karijeru biti pričuva u Hrvatskoj, nego član udarnih 11 u Njemačkoj.

USPJESI
Boban je Hrvatsku vodio na dva velika natjecanja, EP u Engleskoj 1996. (četvrtfinale) i SP u Francuskoj 1998. (bronca). Kovač je s reprezentacijom sudjelovao na četiri velika natjecanja (SP 2002. u Južnoj Koreji i Japanu, EP 2004. u Portugalu, SP 2006. u Njemačkoj i EP 2008. u Austriji i Švicarskoj), od čega je samo na posljednja dva bio kapetan. Boban je reprezentaciju predvodio kao kapetan u 48 nastupa, Kovač u 43.

NEDOSTACI
Bobanov glavni nedostatak u početku karijere bila je loša obrambena igra. Logično, on je rođen za "umjetnika", ne za "rudara", no kako su godine prolazile, tako je i Zvone postajao sve moderniji i kompletniji vezni igrač svjetske klase. Nikin najveći nedostatak je činjenica da nikad u karijeri nije nosio dres ni jednog hrvatskog kluba. Šteta, bilo je prilike, nije se poklopilo.

OBRAZOVANJE
Za biti "poseban" nisu dovoljne samo nogometne vještine. I Zvone i Niko uvijek su bili zaljubljenici u knjigu. Obojica su krenula na više obrazovanje i prije završetka svojih karijera. Boban je završio studij povijesti, a Niko je upisao Višu trenersku školu u Zagrebu. Nema dvojbe da će je i završiti.

NASLJEDNIK
Zanimljivo je da je na Bobanovom oproštaju od reprezentativnog dresa u studenom 1999., umjesto njega na teren ušao upravo Kovač. Bila je to i simbolična "primopredaja" između dva velika kapetana, iako tada Nikin status nije bio onakav kakav je bio na kraju. Bobana su na mjestu kapetana privremeno zamijenili Šuker i Jarni, no dugoročnija zamjena stigla je tek instaliranjem Borisa Živkovića za vrijeme ere Otta Barića. Tko će biti Nikin nasljednik još nije obznanjeno, no čini se da će to biti Darijo Srna.

Koga na kraju odabrati za najvećeg? Teško, gotovo nemoguće. Argumenata ima za obojicu, a svaka "presuda" je individualna i subjektivna. Ban Boban i Poglavica Niko obilježili su svaki svoj period u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i proći će godine i godine dok im ne priključimo nekog trećeg. Možda će biti i većih igrača i boljih nogometaša, ali karizmatičnog vođu poput njih dvojice vjerojatno ćemo još neko vrijeme pričekati. Darijo Srna? Možda, ali on je tek na početku...