Hajduk potopio Dinamo u Maksimiru

Potpuno zasluženo, splitska momčad je u Zagrebu slavila s 2:0 i tako se približila Modrima na samo tri boda. Još važnije od toga, Splićani su pokazali da je ovaj Dinamo sve samo ne nedodirljiv, pa sada puni optimizma idu u nastavak prvenstva.

Dinamo je, pak, nakon Sparte odigrao još jednu sterilnu utakmicu. Modri su u očitoj krizi, posebno napadački, teško se sjetiti kada su dva puta zaredom ostali bez pogotka na svom travnjaku, s time da protiv Hajduka nisu uknjižili niti jednu jedinu ozbiljniju šansu.

Najveći hrvatski derbi privukao je tek oko 8.000 gledatelja, i to uglavnom onih najvjernijih - BBB i Torcidu. Ostatak Zagreba ovom je Dinamu jasno poručio da ga - ne zanima. Dinamo, pak, na terenu učinio sve kako bi takvo razmišljanje učinio - ispravnim.

Atmosfera na tribinama bila je razočaravajuća, no ono što su Dinamo i Hajduk pružili u prvom dijelu nije zaslužilo niti jednog posjetitelja. Dva najveća hrvatska kluba pružila su negledljivu igru, s toliko pogrešaka u elementarnim stvarima nogometne igre da je to bilo teško probabljivo i za one s najotpornijim želucima. Dovoljno je reći da je Svilokos dva puta zaredom svirao - pogrešno izvođenje auta.

Od dva loša, zapravo, užasna suparnika, Hajduk je bio - manje loš. Bili su pokazali da su u Zagreb došli bez straha, a Dinamo im je ubrzo pokazao da ionako razloga za strah - nema. Vučević je postavio prilično ofenzivnu formaciju, s Bartolovićem, Tičinovićem i Ibričićem kao "opskrbljivačima" lopti za Nikolu Kalinića, dok je Ivanković na klupi ostavio Balabana i od prve minute na teren poslao Josipa Tadića.

Sterilnost i bezidejnost Dinamovog napada kao da se nastavila iz susreta sa Spartom, pa Modri u 45 minuta nisu stvorili niti jednu jedinu pravu, pa čak ni polupriliku, što je za Dinamo na Maksimiru - sramotno.

Hajduk nije bio puno bolji, ali su Splićani ipak nekoliko puta zaprijetili Tomislavu Butini. U 14. minuti Ibričić je iz kornera naciljao glavu Kalinića, no splitski centarfor sa 6-7 metara puca preko gola. Kalinić u 26. minuti uzvraća uslugu, ostavlja loptu Ibričiću na udarac s 22-23 metra, ali Butina to odbija. Deset minuta kasnije probao je Bartolović, sa šest-sedam metara puca preko gola.

To je bilo zaista sve što smo zabilježili u 45 minuta nogometne igre, koja čak nije donijela ni tradicionalnu žestinu derbija. Samo loš nogomet, nogomet ispod svake razine.

Drugi dio donio je ipak bolji nogomet, ako ništa - od strane Hajduka. Splićanima je prvih 45 minuta bilo dovoljno da shvate da od onog goropadnog Dinama iz proteklih sezona više nije ostalo ništa, pa su zaigrali još odlučnije s namjerom da usred Zagreba učine prvenstvo zanimljivim.

Veliki korak prema tome Hajduk je napravio u 51. minuti. Izvrsno je polukontru povukao raspoloženi Bartolović, dodao Kaliniću koji vara Ibaneza u šesnaestercu, a do lopte prvi dolazi Drago Gabrić i lijepo je podiže iznad istrčalog Butine za 1:0 Hajduka i veliko slavlje Torcide.

Ivanković je tijek događaja pokušao promijeniti uvođenjem Balabana umjesto indisponiranog Moralesa, no promjena u Dinamovoj igri bila je jedino ta što su sada Modri krenuli na preskakanje igre. U takvom nogometu još manje su se snašli Mandžukić i Tadić koji ovu predstavu trebaju što prije zaboraviti.

Hajdukov vezni red definitivno je dobio bitku protiv Dinamovog, nakon izlaska Moralesa je i posjed lopte, a ne samo kvaliteta tog posjeda, otišla na stranu gostiju. U 72. minuti Svilokos je progledao kroz prste Ibanezu koji je igrao rukom u šesnaestercu, lako je mogao dosuditi jedanaesterac.

Hajdukovci su zahvaljujući rezultatu i igri imali sve više samopouzdanja, a najbolji svjedok toga bila je akcija u 73. minuti kada je Bartolović fenomenalno izvozao Mikića, ali je udarac iskosa ipak otišao preko gola.

Bili za tom prilikom, međutim, nisu dugo žalili. Igrala se 76. minuta kada je Kalinić krasno ostavio loptu za Ibričića koji s vrha šesnesterca cilja i pogađa donji lijevi kut za 2:0 Hajduka.

Tako je poslije punih pet godina Hajduk stigao do pobjede u Maksimiru i to - apsolutno zasluženo. Iako igra nije bila za pamćenje, navijači Hajduka pamtit će ga zbog velike pobjede, oni Dinamovi po katastrofalnoj igri, a svi mi, možda, po utakmici koja je označila kraj jednog razdoblja u hrvatskom nogometu. Mogu li se Dinamo i Ivanković oporaviti od ovog šoka usred Zagreba?