Nogomet ste počeli igrati u Jugovinilu, današnjem Gošku Adriachem.
''Davno je to bilo. Ali, bila su to lijepa vremena, lijepi počeci. Iako sam najprije počeo igrati na igralištu kod kuće i u crkvici kod kuće. Malo kasnije sam počeo trenirati, sa 12 godina.''

Nakon toga dvije ste godine igrali za NK ''Split''. Koji Vas je trener najviše naučio?
''Treneri su mi bili Mile Viđak, Milardović, Frane Obilinović. Oni su dosta doprinijeli mome razvitku. Iako, moram spomenuti i Milu Gamulina u pionirima Jugovinila koji je dosta radio s nama, puno ljubavi i vremena uložio tu. Tako da svoje početke mogu i njemu isto zahvaliti. Bio je tu i Ivica Rokov koji je puno sa mnom radio, imao je strpljenja. Kasnije Pero Bakotić u prvoj momčadi koji me je vrlo brzo prepoznao i iz juniora povukao u seniore. Išlo je to malo brže nego što sam možda očekivao.''

Godine 1991. ste kao dvadesetdvogodišnjak otišli u inozemstvo. Prvi klub bio Vam je FC Vienna.
''Tada već godinu dana nismo igrali ligu. Samo smo trenirali i mene je to nekako žuljalo. Ja sam uvijek htio igrati nogomet, htio sam se natjecati. Ovdje nisam imao tu mogućnost pa sam se odlučio otići vani, da pokušam vani. Bila je ta opcija preko Mate Plazibate za Viennu. On mi je pomogao da dođem tu na probe. Tu sam zadovoljio odmah prvi tjedan i ostao sam tu godinu dana.''

Igrali ste još i za dva manja kluba u Austriji.
''U St. Pöltenu sam bio drugi strijelac lige sa osamnaest golova i tu sam već skrenuo pažnju na sebe. Onda sam, sljedeću godinu, otišao u Admiru. Admira je bila u Kupu UEFA tako da je i to bilo interesantno za mene, da igram u Europi. Izazov da igram u Kupu UEFA, da se mjerim sa boljima, sa najboljima. Da vidim gdje sam – to je uvijek za mene bio izazov. Tu sam isto dobro odigrao polusezonu tako da su me tražili u Duisburg, u Njemačku. Onda sam otišao na polusezonu tamo. Ta Njemačka je povezana sa puno peha. U Njemačku sam došao ozlijeđen, imao sam problema, nisam prošao kompletne pripreme. S vremenom sam se malo stabilizirao i onda sam postao standardni igrač, ali poslije toga nisam više htio ostati gore pa sam se vratio u Austriju.''

U Austriji ste tada potpisali za Sturm u kojem ste ostali punih osam sezona. Odigrali ste 250 utakmica postigavši 124 gola.
''To je bilo 1994. g. Tu sam se skrasio, poslije svih ovih brzih promjena. Sve je to trajalo godinu, onda sam u Sturmu bio osam godina. Bilo je to najbolje razdoblje u mojoj karijeri. Dva puta smo bili prvaci, tri puta smo osvojili Kup, tri puta smo igrali Ligu prvaka. Ovaj treći put smo čak ušli u drugi krug, među šesnaest najboljih ekipa u Europi. Uz svjetsko prvenstvo i reprezentaciju, na klupskim razinama bio je to jedan od najvećih uspjeha za nas.''

Osim klupskih uspjeha dobili ste i brojne pojedinačne nagrade. Tri ste puta bili najbolji igrač austrijske lige (1995., 1998. i 1999.) i dva puta najbolji strijelac (1996. i 2000.).
''Bilo je toga svega. U svim tim uspjesima, imao sam sreću što sam imao super trenera – Ivicu Osima – koji je tražio da se igra onako kako je meni odgovaralo. Momčad je bila super, ali eto uvijek netko malo iskoči. Taj je stil meni najviše odgovarao, bilo je dosta kreacije, dosta improvizacije i imalo je dosta prostora da pokažem ono što znam i što mogu, da pružim svoj maksimum i tako sam ja u svemu malo iskočio iako je tu bilo super igrača.''

Te odlične igre nisu prošle nezapaženo. 1996. g. dobili ste austrijsko državljanstvo.
''Godinama sam već dobro igrao u Austriji. Onda je došao poziv, budući da sam već pet godina bio u Austriji. Oni su razgovarali sa mnom, pitali me da li bi uzeo njihovo državljanstvo i da bi me pozvali za reprezentaciju. U to mi je vrijeme to odgovaralo, već sam se navikao na Austriju. Tu sam se afirmirao, dali su mi tu mogućnost da pokažem što znam i onda sam se, malo iz zahvalnosti njima što su mi pružili priliku, odlučio igrati za njihovu reprezentaciju.''

Za Austriju ste odigrali četrdeset i šest utakmica upisavši dvanaest pogodaka. Nastupili ste i na SP 1998. g. u Francuskoj (strijelac jednog gola). Postoji li žal što nikada niste igrali za Hrvatsku?
''Ne postoji žal zato što sam se već tada odlučio za Austriju. Ja sam se tada isto nećkao, hoću li za Hrvatsku ili za Austriju. Međutim, iz Hrvatske nije nikada stigao poziv. Rekao sam da ću igrati za reprezentaciju koja me prva pozove, na to ću se odazvati. Tu je Austrija bila brža i onda sam se odazvao pozivu u austrijsku reprezentaciju jer sam smatrao da gore igram, oni vide kako igram i ako igram dobro zvati će me, ako ne igram dobro neće me zvati. Čisto radi toga odluka je bila na strani Austrije.''

2002. g. otišli ste u Japan. Kakva iskustva nosite od tamo?
''Iskustva su dobra, u više slojeva. Ne samo što se tiče mog igračkog iskustva, već i životnog. Ne samo za mene, nego i za obitelj i djecu. Djeca su isto puno profitirala sa tim, naučila su engleski jezik, vidjeli su nešto novo. Malo su proširili horizonte. Meni je drago da sam učinio taj korak u Japan. Ja sam isto vidio jednu fenomenalnu infrastrukturu, organizaciju u Japanu kakva se samo poželiti može. I onda tek vidimo razliku između Hrvatske i ostalih zemalja koje ulažu u nogomet. S druge strane se vidi da to i nije sve. Možete zamisliti, mi stvarno ovdje imamo jedan neisušeni izvor talenata i nogometaša i kada bi se to još malo popratilo sa sadržajima, infrastrukturom, sa dobrim terenima, ja mislim da bi imali još puno bolje igrače.''

Odlaskom u Japan završila je i Vaša reprezentativna karijera. No, danas reprezentacija Austrije ima problema sa napadačima. Navijači su za Vaš povratak u reprezentaciju, a s time se baš i ne slaže izbornik Josef Hickersberger. Imate li još uvijek ambiciju za igranjem u reprezentaciji?
''Sigurno bi bilo interesantno. Budući da će Europsko prvenstvo biti u Austriji i Švicarskoj. To je domaća atmosfera, igra se kući i bilo bi sigruno za mene interesantno nastupiti na Europskom prvenstvu. To još nisam igrao, to je jedan izazov. Svjetsko prvenstvo sam odigrao, a ovo je prvi nastup Austrije na jednom Europskom prvenstvu, znači premijera. Bilo bi interesantno i za mene kada bi sad svojim nastupima, budući da smo se vratili u Prvu ligu, uspio uvjeriti trenera da me pozove u reprezentaciju. To je malo diskutabilno, jer su se oni odlučili na jedan rez. Imali su fazu od dvije godine priprema za Europsko prvenstvo, oni su se odlučili više na mlade igrače koji će 2008. g. biti tu. Međutim, taj rez je bio malo radikalniji, nisu imali neke rutinirane igrače već samo mlade igrače. To jesu kvalitetni igrači, ali ipak ja mislim dva-tri rutinirana igrača u toj momčadi bi sigurno dobro došla.''

Nakon jednogodišnje epizode u Japanu opet ste se vratili u Austriju. Ovoga puta u Austriju Beč gdje ste odigrali dvije sezone.
''To je bio period nakon povratka iz Japana. Oni su iskazali želju da bi me doveli u svoje redove. Meni je to isto odgovaralo. Imali smo jako dobru momčad. Bili smo drugi, osvojili smo Kup. I tako da isto možemo kazati jedan od dobrih perioda u mojoj karijeri, iako nismo osvojili prvenstvo a to se od nas očekivalo. Bilo je tu drugih razloga zašto to nismo uspjeli jer su stalno bile neke borbe u klubu. Situacija nije bila najsređenija.''

Od 2005. g. igrate u LASKU iz Linza s kojim ste izborili povratak u Austrijsku Bundesligu. Bili ste prvi strijelac momčadi i prvenstva (dvadeset golova).
''To je isto bio jedan izazov za mene. Iz bečke Austrije gdje smo se svake godine borili za prvaka, bili favoriti, jedan skok u Drugu ligu koji je izazvao puno skeptika kod navijača i pratitelja nogometa u Austriji. Zašto ja to sad radim, pogotovo u tim godinama. Oni su svi mislili da mislim prestati igrati nogomet, da se povlačim. Međutim, predsjednik LASK-a i ja imali smo jednu viziju koju je on meni predočio i meni se svidjela, da LASK vratimo u Prvu ligu. LASK je jedan tradicionalni klub koji je igrom slučaja prije sedam godina ispao u Drugu ligu i nije se nikako mogao vratiti. Imao je jedan veliki potencijal, super stadion, dobru infrastrukturu i to je trebalo malo posložiti i rezultatski popratiti. To smo uspjeli u ovoj sezoni suvereno napraviti. Sada je jedna velika euforija u Linzu tako da ćemo u ovoj godini igrati jednu isto dobru ulogu u Prvoj lizi i mislim da ćemo biti jedno osvježenje za cijelu ligu, ne samo u igračkom smislu već i u navijačkom.''

Uz Vas u LASK-u igraju još dva Hrvata, Mario Mijatović i Davorin Kablar. A za novu sezonu Vam stiže i Silvije Čavlina, dojučerašnji vratar Šibenika.
''Atmosfera je dobra. Naši igrači se isto jako brzo i lako prilagode. Odgovara im austrijski mentalitet, nije daleko od kuće. Tako da se uvijek mogu koncentrirati na utakmice i u slobodno vrijeme uvijek skoknuti kući. Tako da ta nostalgija nije velika. Ja mislim da će biti sada i Silviju isto dobro i ugodno. Potruditi ćemo se svi da se osjeća kao kući. Društvo je stvarno dobro i ja mislim da on neće imati puno problema za aklimatizaciju i prilagodbu na našu momčad.''

Pratite li zbivanja u HNL-u? Odnosno, možete li usporediti hrvatsku i austrijsku ligu, tj. najbolje klubove: Dinamo i Hajduk u Hrvatskoj te Red Bull Salzburg i Austriju Beč u Austriji.
''Teško je to uspoređivati. Bilo bi interesantno kad bi se sastali recimo Salzburg i Dinamo. Nekako je situacija slična, ima paralela između Austrije i Hrvatske. Dinamo je isto suvereno, za sada, najbolji. Tako je isto gore i sa Red Bull Salzburgom koji je isto suvereno najbolji, pa dugo dugo ništa i onda dolazi jedna izjednačena liga. Ovdje u Hrvatskoj to je podijeljeno na tri grupe. U Hrvatskoj je Dinamo najbolji, onda ide Hajduk, Zagreb, Varteks koji izuzetno dobro radi, Šibenik je sada tu bio i onda ovo ostalo, malo je tu više bilo razlike u bodovima. U Austriji su dvije grupe, od drugoga do zadnjega je sve izjednačeno. Ostatak lige je malo izjednačeniji u Austriji nego u Hrvatskoj.''

Koliko dugo još namjeravate igrati i gdje ćete završiti karijeru?
''To je teško reći, nikada se ne zna. I dok sam u Grazu bio to su mi pitanje isto postavljali. Nisam nikada niti razmišljao da ću iz Graza ići. Poslije toga sam bio u Japanu i ponovo u Austriji i sad dvije godine u Linzu. Puno toga se dogodilo da bi išta mogao planirati.''

Postoji li mogućnost završetka karijere u Hajduku?
''Teško, trideset i osma je na leđima. Ja mislim da više nema smisla sanjati o tome da ću zaigrati u Hajduku. Mislim da je što se toga tiče gotovo. Ali nikada se ne zna, možda, ako mi nije uspjelo kao igraču, možda danas-sutra uspijem kao trener.''

Nakon završetka karijere ostajete u nogometu?
''Ostajem u nogometu. Sad upravo radim ovu trenersku školu u Austriji. 2008. g. bi trebalo biti gotov, ako bude sve išlo po planu sa ovom A-licencom. I onda ćemo vidjeti dalje.''

Vašim koracima krenula su i Vaša dva sina, Toni i Tin.
''Uspijelo mi je da tu ljubav prema nogometu prebacim i na njih. Tako da i oni isto s guštom igraju nogomet. Igrali su puno i sa mnom. Sada su već po klubovima. Već lagano rade svoj put. Meni je bitno da oni uživaju u nogometu. A sada hoće li nešto biti, to će oni sami odlučivati ako budu imali volje, jer volja je najpotrebnija za nogomet.''

Već danas Vas očekuje povratak u Austriju. Sutra počinju pripreme za novu sezonu. Koliko može LASK u Bundesligi?
''Imali smo dobru momčad u Drugoj lizi i ja mislim da se možemo održati u sredini tablice. Cilj je sigurno da se prvu godinu održimo u Prvoj lizi, pa ćemo onda vidjeti dalje. Sistematski se pojačavati za napredak. Gledati ćemo da iz godine u godinu napredujemo sve više. Tako da je u dogledno vrijeme cilj i Kup UEFA. I, ako bi u sljedećim godinama uspjeli parirati Red Bull Salzburgu. To bi bila velika želja svih u klubu, iako će to biti jako jako teško.